Znate li tko je Božo Metković?
Božo Metković najjužniji je hrvatski vinar u Konavoskom polju, gotovo na samoj granici s Crnom Gorom.
Za prezime Božo kaže da ga ne nosi zato što je on iz Metkovića, nego je grad Metković dobio ime po njegovim precima, veleposjednicima koji su nekad tamo živjeli. Božo Metković je podrijetlom iz Mikulića u Konavlima, a nakon rata preselio se u Molunat. Njegova obitelj se oduvijek bavila vinarstvom, ali i mlinarstvom. I oduvijek su imali izvrsne položaje na kojima su sadili lozu. Božo tvrdi da su to “najbolji vinogradarski položaji na jugu Hrvatske”!
Zatekli smo ga za golemim bagerom ispred kuće u Moluntu. Upravo je izravnao još jednu terasu oduzetu od brda. I upravo je na tom mjestu sažeta cijela njegova vinska priča posljednjih 15 godina.
Naime, nukleus Božinog krvavog rada po okolnim brdima i poljima je u auto-kampu Monika, koji je početkom 1970.-ih godina osnovao i podigao njegov otac. I Božo je, navigavajući kao brodski električar za Atlantsku plovidbu 25 godina, neprestano ulagao u kamp. Nakon što se po svršetku okupacije Konavala vratio u Mikuliće, shvatio je da tamo nema nikakve uvjete za život te se sa suprugom Monikom odlučio preseliti u Molunat. Kamp je nazvao ženinim imenom i počeo ga je preuređivati, širiti, graditi nove i nove terase s pristupnim putevima, restoran.
Potom je krenuo u obnovu vinograda “učeći u hodu, sadeći, radeći i promašaje, jer – trebalo se odrediti koje sorte izabrati!” S obzirom da grožđe dobiva, zasad, uglavnom iz Konavoskog polja, Božo je i više nego zadovoljan kvalitetom svojih vina za koja tvrdi da će iz godine u godinu napredovati te ni sam ne može pretpostaviti gdje mu je granica. Jer … njegov je pristup vinogradu i podrumu – jedinstven!
“Ova je zemlja posebna, ona je većinom mujara, ima dosta minerala. Evo, imate ovdje kamen, a svuda okolo na nekoliko četvornih metara imate dvadeset vrsta bilja. Ovdje iz živoga kamena raste staklo! Osim toga, ovdje je vlaga. Vegetacija počinje dosta ranije. Ovi položaji u Moluntu okrenuti su prema jugu, nemaju bure, tako da je plavac mali već 1. rujna potpuno spreman za branje …”, priča Božo Metković.
O malvasiji kaže: ” Znate, malvasija je sorta na kojoj mi u Konavlima možemo graditi neku svoju perspektivu, ali za malvasiju čovjek mora biti teški profesionalac i maksimalno posvećen da bi od nje napravio odličan rezultat…”
U podrumu Božo ima zinfandel, vranac, kadarun, chardonnay, malvasiju, muškat, graševinu, pošip i grk. I sve te sorte, jednu pored druge, posadio je i na svom pokaznom vinogradu nedaleko auto-kampa “da i gosti iz prve ruke mogu nešto naučiti o sortama koje uspijevaju u Konavlima”.
Dijelovi teksta preuzeti iz knjige: Vinske priče od željko garmaz