Nije samo pršut, i nije priča o pršutu, tu je i vino naravno!
Ali pršut nas je odveo u djetinjstvo Proustovim stazama.
Miris mesa, okus domaćeg, osušenog na buri, miris didove ruke dok ti pršut reže, njegov glas u pozadini, u konobi – i osjećaj da je vrijeme na tren stalo.
Za ove mirise i sjećanja koja povuku unatrag u tradiciju koju moramo čuvati – vrijedi živjeti. A još kad se tomu priključi prašnjava boca bez etikete, otvorena nasumce, i svakim novim udahom dobija na voćnosti, na svježini, na dubini, onda nije bitno je li 2004. ili 2005. jer vino priča priču strasti, ljubavi, iskustva, znanja.
Cabernet sauvignon u svojim tamnim tonovima ali (ipak) s još ponešto ljubičastog sjaja, s punoćom okusa i trajnošću izvrsno je pratio pravi istarski pršut, pršut s mirisom djetinjstva!
Hvala na lijepom druženju i dubokom osjećaju tradicije. Čuvajmo je!