Tirana, glavni grad Albanije, zemlje bunkera i olova (Shqipëria), vrvi tržnicama, zalogajnicama, zanimljivom arhitekturom najrazličitijih stilova i – zanimljivim ljudima…
Albanija je zemlja koja je slovila za jednu od najzatvorenijih na svijetu, u nju se nije moglo ući ni izaći, a u današnje je doba postala destinacija koju se nikako ne smije – zaobići.
Milijunska Tirana, grad koji je nemoguće potpuno otkriti u četiri dana boravka, ali dovoljno da se stvore impresije. Prvi dojam koji ostavlja vožnja od aerodroma do centra jest da je ovaj grad veliko predgrađe – bez grada. Vožnja kilometrima ceste, a sa strane samo zgrade i neboderi. Ima tu i raznih predstavništava, autosalona, manjih prodajnih centara, strani kapital je prisutan (Amerika, Italija). Sve izgleda kao da se posljednjih godina dogodila velika ekspanzija nagloga građenja i poslovnog širenja, koje se nije (baš) uvijek završilo kako treba…
Posvuda su nedovršene zgrade, gomile smeća (građevinskoga i drugoga) na svakom uglu i dosta neasfaltiranih ulica. Čini se da nema ni dovoljno vode, gotovo svaka zgrada ima na krovu ili terasi rezervoare s vodom. Izgleda kao neka instalacija. Kao i žice. Nebo je prošarano žicama svih dužina i veličina, pretpostavljam da su strujne i telefonske, a možda je to sve neka moderna umjetnost. Zanimljivi i neuobičajeni detalji pomalo kvare dojam naglog rasta glavnoga grada, kojem sam se nadao dolaskom u Tiranu i na početku ovoga teksta, ali njegovim stanovnicama kao da i ne smeta. Ne primjećuju oni to, to je dio njih, oni su dijelom toga. Ovo je foto priča o njima, ljudima iz Tirane – People from Tirana.
Više fotografija: https://cutt.ly/ftvlIDu
