Povodom svjetskog dana fotografije prenosimo tekst o fotografiranju hrane kroz povijest:
Fotografija hrane, nije previše obrađena u mnogim povijesnim knjigama, a kao tema pojavljuje se od ranih 1800-ih. Kao natjecanje koje slavi različitu fotografiju hrane na globalnoj razini, Pink Lady® Food Photographer of the Year želi vam otkriti više o ovom putovanju kroz povijest.
Tijekom vremena, kako se hrana mnogo konzumirala, tako se i fotografirala. Donedavno se fotografija hrane smatrala grubom i nedostojnom umjetničke pozornosti, no hrana je diljem svijeta puno više od hrane u našoj konzumerističkoj kulturi. Međutim, metode, oprema i stil koji se koriste u fotografiji hrane to su značajno promijenili. Sada je to postala platforma za umjetničko predstavljanje i eksperimentiranje. U moderno doba interes za fotografiju hrane postao je mnogo rašireniji i raznolikiji. Fotografiranje hrane postalo je dio našeg svakodnevnog objedovanja, a razvoj platformi društvenih medija to je ubrzao.
Unatoč svojoj složenoj promjenjivoj prirodi, vidi se da je fotografija hrane nastala iz slika mrtve prirode i vjerojatno se razvila kroz ovaj oblik umjetnosti. Željeli smo istražiti fotografiju hrane od njezinih početaka, kroz ključne pokrete u povijesti i kako je taj žanr umjetnički korišten kroz vrijeme.
Od svog početka 2011. Pink Lady® Food Photographer of the Year pokriva cijeli kulturološki raspon prikaza hrane u društvu. Svaka kategorija također može istaknuti složeni razvoj fotografije hrane kroz vrijeme, a fotografije prijavljene na natjecanje tijekom godina mogu se vidjeti kako bi ilustrirale tu promjenjivu prirodu teme. Željeli smo istaknuti neke promjenjive stilove i tehnike koje smo analizirali, predložiti naše savjete i trikove i prikazati kako se oni danas mogu koristiti u fotografiji hrane.
Povijest porijekla fotografije hrane kroz vrijeme
U ispitivanju povijesti fotografije hrane prvo moramo pogledati njezino podrijetlo. Može se smatrati da fotografija hrane potječe iz slika mrtve prirode 1800-ih. Može se vidjeti da koriste ključne aspekte interesa koje također vidimo u suvremenom radu – od učinaka svjetla, kompozicije, alegorije i značenja, do pokazatelja klase i stila života.
Michelangelo Merisi de Caravaggio, Košara svoćem, 1595–1596
Mnoge od ovih starih slika prikazuju hranu kao temu, privlačeći pozornost na njezinu prirodnu ljepotu. Umjetnici kao što je Michelangeloi Merisi de Caravaggio – prikazivaii su realistične prikaze voća. U tome vidimo porijeklo stiliziranja slika hrane, gdje su se predmeti pomno aranžirali kako bi se mogli pohvaliti njihovim slikarskim umijećem. Ove slike ističu aspekte tehnika mrtve prirode koje su od tada prenesene u fotografiju hrane.
Europa u 17. i 18. stoljeću
Rim, gradovi Nizozemske i sjeverne Francuske bili su vodeća područja slikanja mrtve prirode. Prikazivali su stolove s hranom, divljač u kuhinjama, a slatka jela su bila imperativ. Španjolska mrtva priroda, ‘bodegon’ (doslovno ‘podrum’) fokusirana je na samo nekoliko vrsta hrane na malom prostoru.
U međuvremenu je Engleska proizvela svoje vlastite stilove postavljena jela na stol. Obično su imala neki nagovještaj nedavne konzumacije, ali bez iosoba na slici. Kao da je smočnica bila ispražnjena i stvorila prekrasan raspored mesa, kruha, sira i voća. Hrana se činila dostupnijom ako u blizini nema ljudi. Nizozemski slikari iz 17. stoljeća gomilali su sočnu hranu visoko među finim posuđem, jačajući ideju da je puna smočnica znak bogatstva. U 18. stoljeću pojavile su se složenije slike mrtve prirode – pažljivo odabrana hrana neobičnog oblika ili teksture. Veliki banketi pojavili su se u cijelosti.
Jean-Baptiste-Simeon Chardin – Dnevni obrok s mesom 1731.
Jean-Baptiste-Simeon Chardin, značajan slikar mrtve prirode, stvorio je mnoge realističke slike u 1700-ima. Svakodnevni predmeti dobili su elemente iz snova, a opet uklopljeni u realističnu atmosferu. Velik dio njegovih radova prikazivao je sezonsku hranu na vjerskim događajima. Suprotstavljanje hrane i kuhinjskog pribora sugeriralo je da se priprema obrok. Ovaj prikaz klase i statusa od strane bogatih ljudi u to vrijeme značajna je povijesna točka kada se ocjenjuje suvremena fotografija hrane.
19, stoljeće
Fotografije ‘hrane’ prvi put su se pojavile početkom 19. stoljeća nalikujući mrtvim prirodama, fokusirajući se na realizam, kompoziciju i, što je najvažnije, svjetlosne efekte – bitne za svaku fotografiju. Prva mrtva priroda u fotografiji bio je stol postavljen za obrok, Nicephore Niepce 1827. Međutim, najpoznatije slike su Henryja Foxa Talbota ‘Olovka prirode‘ iz 1846., koja prikazuje košare s voćem na stolnjacima s uzorkom.
William Henry Fox Talbot, © Science Museum Group collection
Njihove kompozicije podsjećaju na flamanske mrtve prirode iz 17. stoljeća.Novonastali medij fotografije radikalno je obnovio impresionistički umjetnički pokret. Impresionizam u slikama mrtve prirode usmjeren na potrošnju i klasu – slikar je unatoč savjesnom rasporedu stvorio naizgled prirodan prizor predmeta. Umjesto zrcaljenja scene poput ovih ranih fotografija mrtve prirode, umjetnici su osobno prikazali vlastito vizualno iskustvo. Iako su se jednobojne slike počele pojavljivati u ranim kuharskim knjigama, proces je bio spor. Profesionalni fotografi koristili su postupak polutona za jeftiniju reprodukciju. Razbijanjem slika u niz točaka bilo je puno lakše reproducirati cijeli tonski raspon fotografije u tisku.
Kromolitografija ‘Livre de Cuisine’ Jules Gouffé (1867)
Ilustracije hrane često su se mogle vidjeti u kuharicama. Kromolitografije predstavljene u “Le Livre de Cuisine” (“Kraljevska kuharska knjiga”) poznatog francuskog kuhara Julesa Gouffea. Tiskana u Parizu 1867., knjiga sadrži 25 kromolitografskih ploča tiskanih u boji. Slike poput ove kromolitografske ploče mogle su utjecati na suvremene slike obilja hrane. Kako je fotografija postala popularan medij, napredak u tiskarstvu otvorio je put lakšoj proizvodnji.
Uvod u boju
Dok se prva fotografija u boji pojavila 1861., fotografija u boji u kuharicama čekala je do 1930-ih, jer je ispis u boji bio težak. Fotografija hrane u boji pojavila se još 1935., kada je Nickolas Muray prvi prilagodio trobojni carbro proces. McCall’s je naručio od Murraya izradu fotografija u boji za njihove stranice o kuhanju i hrani. Koristio je kolor carbro proces za izradu bogatih i šarenih fotografija prehrambenih namaza za časopis i za druge oglašivače tijekom 1950-ih. U kontekstu komercijalne fotografije, bogate boje slika privlače pažnju čitatelja. Crno-bijela fotografija u hrani ipak se nastavila koristiti do danas.
Čokoladna pita, fotografija za časopis McCall’s, oko 1944. / Nickolas Muray/ Nacionalni muzej američke povijesti Zbirka fotografske povijesti
Razvoj fotografije hrane za natjecanje
Od stilizirane hrane za časopise do slika obitelji koje zajedno jedu u slavlju vjerskih praznika do utjecajnih ljudi na hranu i kuhara hrane na djelu. Od ulične hrane do hrane koja raste u prirodnom okruženju, kategorije Pink Lady® Food Photographer of Years pokrivaju sve aspekte fotografije hrane, kako kulturno tako i globalno. Htjeli smo se osvrnuti na nekoliko stilova i tehnika koje je fotografija hrane pokazala kroz vrijeme kako bi se oni sada primijenili i kako se mogu primijeniti na fotografiju hrane.
Rekviziti
Prvo smo željeli istražiti upotrebu rekvizita – od pribora za jelo, šalica, tanjura i dasaka za rezanje, do stolnjaka, salveta, pa čak i posuda za sol i papar. Rekviziti su se kontinuirano koristili kroz razvoj fotografije hrane kako bi se postavila scena fotografije, čineći hranu središtem pozornosti.
Kako su rekviziti korišteni kroz vrijeme…
Tradicionalno rekviziti korišteni na slikama mrtve prirode sugerirali su mnogo različitih elemenata o obroku. Zlato ili srebro za stolom u doba renesanse ulijevalo je bogatstvo i eleganciju. U 17. stoljeću isticanje srebrnog posuđa na slikama simboliziralo je vrijednosti više klase.
Bakreni kotao s vrčem i kriškom lososa (ulje) Jean Baptiste Simeon Chardin
Gornja slika prikazuje korištenje rekvizita u 18. stoljeću. Posuda za kuhanje i lonac za kuhanje sugeriraju da su losos i gljive pred kuhanjem. Kad bi se oni uklonili sa scene i zamijenili, na primjer, kositrenim posudama, to bi značilo da je hrana spremna za posluživanje. Slike prije 18. stoljeća uglavnom nisu pokazivale vilicu među priborom za jelo jer su se obično koristili samo žlica i nož.
Naši savjeti za korištenje rekvizita…
Ponekad nemate kontrolu nad rekvizitima i okolinom. Na primjer, kad snimate fotoreporterske slike na uličnoj tržnici, morate brzo razmišljati bez vremena da pomaknete stvari s puta. Ali kada imate kontrolu nad rekvizitima, razmislite:
Koju scenu pokušavate prikazati? Moderna večera? Ili nešto rustikalnije ili staromodnije?
Koje je godišnje doba? Božić? Ljeto uz roštilj?
Jeste li blizu hrane? Dalje?
Trebaju li gledatelji osjetiti da će pojesti obrok? Trebaju li im nož i vilica?
Sprema li se hrana kuhati? Ili je sve spremno za posluživanje?”
Kako su sada korišteni rekviziti…
Hein Van Tonde
Poput nekih ranih slika, slični rekviziti se mogu vidjeti da se koriste i danas. Pomažu nam da prepoznamo da je jelo spremno za jelo. Rekviziti se sada koriste iu fotografiranju hrane s elementom akcije. Umjesto gotovog obroka, koriste se kao narativ za proizvodnju hrane. Ovdje je Hein Van Tonder uhvatio kretanje kroz svoju fotografiju pomoću žlice za glazuru. Sam rekvizit nam daje priču na fotografiji, a hrana ostaje u centru pažnje.
Fotografija u boji
Kako se boja razvijala kroz vrijeme…
Razvoj boja nedvojbeno je promijenio prirodu fotografije, a posebno fotografije hrane. Za neke fotografe, kao što je Claire Aho, pionirka finske fotografije u boji, boja i njezin početak nadahnuli su njihov rad. Prije razvoja fotografije u boji, fotografi nisu imali drugog izbora nego snimati crno-bijelo jer je to bilo sve što je bilo dostupno.
Grašak u mahuni, Edward W. Quigley oko 1935. Otisak od srebrne želatine.
Fotografi poput Edwarda Westona i Edwarda Quigleya usredotočili su se na dramatičnu interakciju svjetla i sjene kako bi naglasili teksturu odabranih objekata na svojim fotografijama. Kada pogledate raspored graška na Quigleyjevoj slici, privlači vam pozornost na njihov oblik i ljepotu, dok je kod Westona prisutno dramatično osvjetljenje.
Pepper br. 30 (1930.) Edward Weston
Prije filma u boji, mnoge fotografije hrane za kuharice i reklame u časopisima snimane su u crno-bijeloj tehnici i preko njih su bile preslikane boje, obično pastelima, bojicama, vodenim bojama ili uljem. Ručno obojene fotografije bile su cijenjena umjetnička forma u Japanu 1800-ih; jedna velika prednost ručnog bojanja bila je ta što su pigmenti korišteni u bojama na bazi ulja produljili rok trajanja i kvalitetu fotografija.
Naši savjeti za poboljšanje boje…
Ovih dana postoji mnogo načina za izradu fotografija s poboljšanjem boje digitalno, kao i ručno. Pojačavanjem određenih boja na slikama možete privući pozornost gledatelja na, recimo, crvenilo nekih rajčica na tržnici ili svježinu zelenog bilja u jelu.
Crno – bijela fotografija hrane danas
Savršena riba Valentina Bollea – One Vision Imaging Cream of the Crop, 2020
Crno-bijela fotografija se i danas koristi za naglašavanje teksture. Valentina Bollea prikazuje kako crno-bijela fotografija naglašava linije i detalje ovih riba. Iako se fotografija sastoji samo od hrane, uzorci i nedostatak boje stvaraju više umjetnosti na slici, gdje smo uvučeni da prepoznamo koja je hrana zapravo na slici. Kao i u prošlosti, crno-bijelo se sada koristi u fotografiji hrane za naglašavanje teksture, osvjetljenja i sjena.
Moj rođak – Champagne Taittinger, fotografija hrane za vjenčanja
Na gornjoj slici privlači se pozornost gledatelja na cvjetni ukras na torti. Nedostatak boje daje važnost onim dijelovima torte koje želi istaknuti. Crno-bijela fotografija ne koristi se samo u portretiranju hrane. Fotografija hrane postala je odraz cijele prehrambene industrije.
Ovo je samo kratak pregled načina na koji se fotografija hrane razvijala kroz vrijeme, ali nadamo se da je pružila uvid i inspiraciju u stilove i tehnike koje ostaju iste u našoj stalno promjenjivoj prirodi fotografije hrane.
Tekst: Helen Grace Ventura Thomson Foto: Pink Lady® Food Photographer of the Year
www.pinkladyfoodphotographeroftheyear.com/a-history-of-food-photography/
