Bolognese s rebricama. Divovski kotači sira Parmigiano Reggiano., poput papira tanke šnite Prosciutto di Parrma. Mirisni Aceto Balsamico di Modena. Regija Emilia Romagna nije samo daleko iznad radara kada je riječ o najslavnijoj talijanskoj hrani; u središtu je onoga što povezujemo s talijanskom kvalitetom okusa. Pa zašto onda vina iz te regije nisu isto takva?
Kad razmišljate o velikim talijanskim vinima, rijetko vam padaju na pamet vina Emilia-Romagne, koja se dugo povezuju sa slatkim i gaziranim Lambruscom i neuglednim stolnim vinima. Umjesto toga, razmišljamo o opojnim i starim vinima iz Pijemonta i Toskane.
Opskurna vinska scena Piacenze najbolje je čuvana tajna Italije!
U najzapadnijem dijelu Emilije-Romagne nalazi se – Colli Piacentini. Osnovana kao DOC 1967., ova brdovita enklava (Colli Piacentini u prijevodu znači “brežuljci Piacenze”) uz granicu s Lombardijom prošarana je srednjovjekovnim dvorcima i vinogradima koji se penju uz Apenine. Dijeli istu zemljopisnu širinu kao Torino u Pijemontu i obuhvaća pet dolina Val Tidone, Val Luretta, Val Trebbia, Val Nure i Val d’Arda, u osnovi dominirajući Padskom nizinom.
Ono što ovo područje odvaja od ostalih dijelova Emilije-Romagne je nadmorska visina i tlo. Vinogradi sežu čak do 450 metara iznad razine mora, s tlima koja nisu plodna, ali su ipak bogata mineralima zahvaljujući crvenoj glini, željezu, siliciju, magneziju i vapnencu. I dok regija dijeli istu geografsku širinu kao Langhe, izrazito je toplija i sušnija. Dobivena kombinacija daje vina punog tijela i snage te izrazite mineralnosti i kiselosti zahvaljujući sastavu tla.
To je priča koja je već mnogo puta ispričana o sada već poznatoj vinskoj regiji: Područje koje je nekoć bilo poznato po masovnoj proizvodnji nekvalitetnih vina u rinfuzi, prolazi kroz kvalitetu i sada je miljenik sommeliera, vinskih pisaca i ljubitelja Bakhovog nektara. Iako se ista priča može ispričati o Colliju Piacentiniju, ovdje se događa nešto drugo. Bilo da kušate vina regije ili slušate njihove proizvođače kako govore o njima, pojmovi poput “neobično”, “osebujno” i “znatiželjno” stalno se pojavljuju daleko više od mogućih točnih, ali dosadnih deskriptora poput “snažan”, “vrijedan starosti”. ,” i “vrhunska kvaliteta” — riječi koje se češće povezuju s popularnom novom vinskom regijom. Priča koju vrijedi slijediti.
Colli Piacentini ne proizvodi Lambrusco kao ostatak Emilije-Romagne, već se odlučuje za mirna vina Gutturnio, mješavinu Barbere i Croatine; Malvasia di Candia Aromatica; i Ortrugo, kao i neke međunarodne sorte. Činjenica da je Piacenza pogranični grad — okružen poznatijim regijama Toskana i Pijemont — znači da je preuzeo veliki dio svog utjecaja od drugih, možda izvorno stvarajući vlastitu krizu identiteta. Iako je to moglo dovesti do toga da se regija jednostavno modelira prema svojim poznatijim rođacima, Colli Piacentini umjesto toga uzima najbolje od svojih susjeda i gradi vlastiti put.
Pioniri Piacenze
Lucio Salamini, sin Felicea Salaminija, koji je osnovao vinariju Lurettu – možda najistaknutiji simbol renesanse Collija Piacentinija – smatra da je pogranični položaj Piacenze na važan način pridonio vinskom identitetu regije. “Colli Piacentini je dalek i neotkriven, ali je u isto vrijeme u središtu poluotoka i ovdje se isprepliću mnoge komercijalne ceste; stoga je u središtu stalne cirkulacije ideja i projekata” kaže Salamini. “Danas nova generacija proizvođača tumači to područje s velikim entuzijazmom i osobnim pristupom, a rezultat su vina s iznimnom osobnošću.”
Stefano Pizzamiglio
Lurettina samoopisana “remetilačka i ujedno tajanstvena osobnost” obećava da će privući posjetitelje vinima koja su pažljivo proizvedena, ali su namijenjena da iznenade, oduševe i na kraju sruše očekivanja. U tu svrhu, Salamino izbjegava tipične lokalne metode proizvodnje u korist tradicionalnih francuskih tehnika, organskog uzgoja i naglaska na održivost okoliša. Kada se primijeni na autohtono grožđe, on ima za cilj povećati tijelo i kompleksnost vina dok još uvijek čuva jedinstveni terroir regije, stvarajući vina koja – u zanimljivom odmaku od jurnjave za vinskim rezultatima i hvalospjevima kritike – “potiču znatiželju”.
Ostali u Colli Piacentiniju već su desetljećima u ovoj potrazi. Dugo se pionirom u regiji, smatrala pokrajina La Tosa – kojom su upravljali Ferruccio i Stefano Pizzamiglio, koji su kupili zemlju 1985.- kultivirala je potencijal regije mnogo prije nego što je itko uistinu prepoznao koliko je poseban terroir.
“Od prije 35 godina, za razliku od proizvodnje u Emiliji Romagni, mi (plus možda još pet, šest proizvođača) slijedimo put našeg teritorija, koji karakterizira ne baš plodno tlo, bogato glinom i mineralnim tvarima, i prilično vrućom klimom,” kaže Stefano, “i putem našeg ukusa, usklađenog s mirnim i strukturiranim vinima”
Prepoznajući da je turizam ključan za podizanje svijesti među potrošačima ovih manje poznatih vina, La Tosa također ima snažan program agroturizma kao i muzej na licu gdje se na licu mjesta mogu susresti vina regije.
Pokrajina Torre Fornello u Val Tidoneu slavi bogatu povijest Piacenze dok istovremeno pazi na međunarodno tržište i potrošače – proizvodi vina od lokalnog grožđa, kao i nekonvencionalnog i sekundarnog grožđa iz drugih regija. “Glavne teritorijalne i autohtone sorte grožđa su Malvasia di Candia Aromatica, Ortrugo, Marsanne, Bonarda i Barbera, od kojih nastaju vina s toliko osobnosti i jedinstvenosti”, kaže Enrico Sgorbati, vlasnik-vinar u Torre Fornello. “Rezultat je proizvodnja vina drugačijih od uobičajenih, koja uvijek zaintrigiraju potrošača.”
Ludi znanstvenici Collija Piacentinija
U Colli Piacentiniju također vladaju kreativne proizvodne metode i vinarstvo s malim zahvatima. Na čeluBaracconea – među brežuljcima Ponte dell’Olio u Val Nureu — nalazi se Andreana Burgazzi, neumorna eksperimentatorka koja radi u ostavštini svog oca kako bi proizvela vina koja nemaju granica i nisu usmjerena na tržište. Njezin Filibiu dobio je ime po plavim nitima na koje vješa grožđe sorte cabernet sauvignon da se suši tehnikom Amarone – neobičnom metodom ne samo za regiju, već i za grožđe sorte cabernet općenito.
Foto: Vinarija Bulli
Slično tome, La Tosina Malvasia di Candia Aromatica prva je vinificirana kao mirno vino, a ne kao pjenušac. Torre Fornello bio je jedan od prvih koji je također plasirao narančastu verziju grožđa, s poplavom bijelih vina odležanih na kožici grožđa, pjenušavih vina proizvedenih metodom predaka – ancestrale ( pét-nat) i vina bez dodanih sulfita od proizvođača kao što su Denavollo, La Stoppa i Bulli. Kada razgovarate s ovim vinarima, pojavljuje se nepogrešiva strast – gotovo možete osjetiti sjaj u njihovim očima. Čovjek se pita nadaju li se potajno neki od ovih proizvođača da će regija ostati najbolje čuvana tajna.
“Želim uzeti sve što je najbolje u ovim vinogradima i spojiti to u vino bez ekscesa”, kaže Salamini. “Ako se smijem uspoređivati, moja su vina poput onih ljudi koji vam nedostaju kad odu, umjesto da poremete sve kad dođu.”
Pizzamiglio ponavlja svoje mišljenje: “Nadam se da će slava naše regije rasti, ali uvijek uz sklad i ravnotežu”, kaže on. “Da budem iskren, nikada ne bih želio vidjeti da se vina iz moje regije prodaju po toliko visokim cijenama koje ih drže podalje od istinskih ljubitelja vina.”
Dakle, kako istinski ljubitelji vina i znatiželjni sanjari vina za kojima regija, čini se, žudi, otkrivaju vina Colli Piacentini?
Vinska regija koja bez pardona zagovara svoja vina. Opskurne vinske sorte, proizvedene s minimalističkim pristupom proizvodnji vina kako b ista bila usmjerena na terroir i prilagođena hrani, ponekad može biti teško prodati izvan lokalnog konteksta u kojem se proizvode. Master of Wine Roger Bohmrich iz New Yorka kaže da raspon stilova proizvedenih u Piacenzi pomaže. “Samo će dio onih koji piju biti spreman riskirati s vinom koje ne poznaju”, kaže Bohmrich. “Ipak, interesi, i ukusi se uvijek mijenjaju. To daje prednost nazivu kao što je Colli Piacentini, koji nudi širok raspon stilova, mirnih i pjenušavih.” Označavanje sorte također može pomoći ovim vinima da steknu više međunarodnog priznanja, napominje Allie Balin, direktorica za hranu i piće američkog Deep Dive Hospitality.
Ona također daje više kredita potrošačima, izazivajući američku ugostiteljsku industriju da širi regije kao što je Colli Piacentini. “Najbolji način da se potrošači oduševe manje poznatim regijama je staviti vina iz tih regija na popise restorana i barova te na police vinoteka”, kaže ona. “Rašireno je neshvaćanje, čak i među profesionalcima u vinskom svijetu, da je teško prodati vina bilo gdje osim iz prepoznatljivih vinorodnih regija i od prepoznatljivih proizvođača. Realnost je takva da je velika većina vinopija zainteresirana za isprobavanje novih vina i širenje svojih horizonata.”
****
Je li vaša znatiželja za vinom službeno potaknuta? Evo 10 vina iz Collija Piacentinija koja će vam pomoći da proširite te horizonte.
Baraccone Ronco Alto Gutturnio Riserva
Baraccone Filiblù Cabernet Sauvignon
La Stoppa Macchiona
La Tosa Sorriso di Cielo Malvasia di Candia
La Tosa Ombra Senz’Ombra
Torre Fornello UNA Organic Malvasia di Candia
Torre Fornello Donna Luigia Malvasia Aromatica di Candia
Luretta Gutturnio Superiore
Luretta Boccadirosa Malvasia di Candia
Bulli Sampagnino Colli Piacentini Frizzante
****
Fotografije: Winepair, Vini de Colli Piacentini
