Svoje dojmove o Festivalu Traminca kao i o ostalim vinskim događanjima toga dana u Iloku s nama je podijelila Ivana Pranjić!
Već u 10 sati smo bili u hotelu Dunav u Iloku na prvoj radionici sljubljivanja vina vinarije Papak s kozjim sirom sirane braće Perković iz Retkovca. Prvo vino, Radosh 2020, smo sljubili s prirodnim sirom, drugo vino, odležani traminac Rosamal 2015., sljubljen je s kozjim sirom s vlascem, a Ledenu berbu 2016. smo kušali uz sir s aromom dima. Oduševio me traminac Rosamal u kombinaciji sa sirom s vlascem, i takav doručak bih voljela imati i danas. Sirevi su zaista odlični, i kao netko s laktoznom netolerancijom, planiram ih potražiti u Intersparu u Zagrebu.
Iznenađenje radionice bio je predragi gospodin Ante Miličević iz Vinarije Miličević, kutjevački vinar, koji je sa sobom donio arhivski Traminac iz 1991. godine, prekrasan traminac izborne berbe.
Nakon odrađene radionice, ukrcali smo se u turistički vlakić koji nas je poveo do vinarije KAST, koja je prvi put otvorila svoja vrata posjetiteljima i vinskim zaljubljenicima. Vinari su sestra i brat, Katarina i Stjepan Kovčalija, koji su vinariju nazvali po prvim slovima svojih imena.
Vinarija nas je ostavila bez teksta. Moderno uređen prostor za kušanje, nekoliko prostorija koje su podijeljene prema posudama za čuvanje vina, prva s inox tankovima, druga s velikim betonskim jajima, treća s bačvama i posljednja s glinenim posudama za vina.
U obilasku se osjećate kao da ste u nekoj drugoj dimenziji. A i vina su im isto tako izvrsna. Dočekali su nas sa svojom svježom graševinom, koja nam je dobrodošla za malo osvježenja nakon kušanih traminaca. U vinariji KAST su nam se predstavili i vinarija KNEBU Winery iz Tomislavgrada. Vinogradi im se nalaze na visini od 900 metara i daju izvrsna vina. Podsjećaju na francuski stil proizvodnje vina, a njihova vina su me oduševila.
Od njihovih vina kušali smo:
- Traminac 2021.
- Sauvignon Blanc 2021.
- Chardonnay 2021.
- White Cuvee 2022.
Sauvignon nas je toliko oduševio da smo pokušali nabaviti karton istog, ali ćemo se ipak morati strpjeti sljedeća 2 tjedna do otvaranja njihovog wine shop-a u Zagrebu. Stavila sam čak podsjetnik jer jedva čekam.
Nakon toga, uputili smo se u Iločke podruma, gdje smo imali pauzu za ručak. Na jelovniku su se našli teleći gulaš, rižoto sa šparogama i puževima, carbonara, krema s jagodama i mnogi drugi preukusni zalogaji.
Nakon ručka, posjetili smo Stari podrum Iločkih vinara koji je, nakon renovacije, prvi put otvorio svoja vrata. Predivan prostor predviđen za kušanja i radionice, okružen arhivskim vinima. Tamo smo odradili zadnje dvije radionice.
Prva radionica bila je vertikala Traminca Principovac vinarije Iločki podrumi. Kušali smo Traminac Principovac 2020, Traminac Principovac 2013, Traminac Principovac 2011 i Traminac Principovac 2008. Traminac iz 2008. nas je posebno oduševio zbog najmanjeg udjela šećera, dok je većina najviše komentirala vino iz 2011.
Druga radionica bila je sljubljivanje Traminca i čokolade. Vlasnik vinarije Vinar Hrvoje Markovinović predstavio je četiri različita tipa Traminca i u suradnji sa Stivom Kahlinom (poznatijim kao El Bahattee) i njegovom suprugom Sanjom Vladović, vlasnicima čokolaterije Taman Chocolates, sljubio ih s četiri različite craft čokolade. Bila je to zaista savršena kombinacija, priznajem da se traminac i čokolada zaista vole.
Nakon završetka radionica, vlakić nas je vratio na početnu lokaciju, u hotel Dunav, gdje je započela izložba traminaca. Imali smo priliku kušati 60 vina iz regije. Osobno sam se zadržala na maceratima i suhim tramincima. Tri posebna vina koja su me oduševila su Uncensored iz vinarije Bikicki, Superslav vinarije Sontacchi te traminac Štrum iz Slovenije. Sve to je bilo savršeno upotpunjeno glazbenim repertoarom Sing Song Swing benda koji me oduševio svojim glazbenim izvedbama i glasovnim sposobnostima.
Za kraj, želim izreći veliki “bravo” i čestitke Željku i Maji Sailer Garmaz. Odradili ste izvanredan posao. Manifestacija je bila predivna, s vrhunskim i kvalitetnim radionicama, a ipak je stvorila dojam intimnog druženja. S obzirom na to da je većina ovoga bila prvi put (prvi put otvorena vrata KAST-a, prvi put otvorena vrata Starog podruma, prvo predstavljanje vinarije KNEBU), i meni je ovo bila prva posjeta Iloku i Festivalu Traminca. Iako nisam ljubitelj traminaca, sigurna sam da ću se ponovno vratiti i s veseljem doživjeti festival iduće godine. Znam da Željko sigurno neće razočarati i da se isplati prevaliti dugi put i doživjeti sve ovo.
Tekst i fotografije: Ivana Pranjić