Na zagrebačkoj vinskoj karti posljednjih se godina otvorilo mnogo adresa, ali rijetke su one koje odmah po ulasku daju do znanja da su nastale iz istinske strasti prema vinu, a ne kao puki trend. Jedno takvo mjesto krije se tik iza kraja Tkalčićeve ulice, na potezu koji se često neopravdano preskače. Upravo ondje otvoren je Tonneau, vinski bar koji već u prvim mjesecima rada pokazuje da Zagreb itekako ima prostora za promišljena, autentična vinska okupljališta.

Iza Tonneaua stoji Xaver Martinjak, 28-godišnjak koji je u svoje godine uspio akumulirati znanje i iskustvo kakvo se inače stječe znatno kasnije. Njegov put u vino nije bio planski, nego životno logičan. U Šibenik je stigao s idejom da radi kao skiper, no pandemija je promijenila planove. Umjesto mora, otvorila su mu se vrata podruma Filipa Barake, jednog od najzanimljivijih vinara nove generacije. Tri godine provedene u vinogradu i podrumu, uz svakodnevni rad s vinima, bačvama i fermentacijama – uključujući i prvo upoznavanje s betonskim jajima – postale su temelj njegova današnjeg promišljanja vina.

Ime bara nije slučajno. Tonneau je naziv za drvenu bačvu zapremine 500 litara, a simbolički savršeno opisuje filozofiju mjesta: ravnotežu, strpljenje i poštovanje procesa. Martinjakov bar smješten je u prostoru koji je desetljećima bio predodređen za klasični zagrebački, kvartovski birc, no Tonneau je sve samo ne to. Bez nostalgije za “starim vremenima” i bez potrebe za pomodnim dizajnom, prostor je tih, topao i nenametljiv – mjesto gdje je fokus isključivo na čaši ispred vas.

Xaverova ideja nije bila otvoriti još jedan wine bar za degustacije, nego prostor u kojem se o vinu razgovara. O vinarima, vinogradima, godinama, stilovima i razlozima zašto je neko vino baš takvo kakvo jest. Vinska karta pažljivo je selektirana: nema industrijskih etiketa, nema kompromisa, ali nema ni elitizma. Vina su uglavnom iz manjih, neindustrijskih podruma, često s biodinamičkim pristupom, bez potrebe za certifikatima kao ciljem samim po sebi. Ključni kriterij je kvaliteta u čaši i pošten odnos cijene i doživljaja.

Čaša sauvignona Košćak ili Dragonada Kleti Romić ovdje nisu slučajan izbor, nego rezultat promišljanja o strukturi, balansu i priči vina. Dragonada, primjerice, kupaža škrleta, sauvignona i graševine, savršeno pokazuje kako se nedostaci jedne sorte mogu pretvoriti u prednosti kada se s vinom radi promišljeno. Upravo takva vina Xaver voli preporučivati – ona koja iznenade, ali ostanu pitka i razumljiva.

Osim vina, ponuda je svedena na minimum: vrhunska kava Julius Meinl The Originals Belvedere Blend, prirodni sokovi Agropošte i jedno pivo – Zlatni Medo Pivovare Medvedgrad. Sve ostalo pripada vinu. Martinjak ima WSET certifikate, vodio je degustacije i sparivanja hrane i vina, ali znanje ovdje nikada ne prelazi u dociranje. Razgovor s gostom uvijek počinje pitanjem što voli, a završava čašom vina koja ima smisla – i po ukusu i po emociji.

Tonneau je zamišljen i kao mjesto susreta vina i kulture. Zidove krase fotografije Vladimire Spindler – portreti poznatih umjetnika i javnih osoba u neuobičajenim, intimnim trenucima – što dodatno naglašava ideju da vino nije samo piće, nego dio šireg kulturnog konteksta. Iako je bar još mlad, već se pokazao kao idealan prostor za vinske prezentacije i neformalna okupljanja. Čaše se prazne, razgovori se produbljuju, a gosti se zadržavaju dulje nego što su planirali. Upravo u tome i jest čar Tonneaua.

Za dobru čašu vina ovdje se isplati napraviti nekoliko koraka više – iza Tkalčićeve, prema Medvedgradskoj. Tonneau nije mjesto na koje se dolazi slučajno, ali jest mjesto na koje se rado vraća. Iskreno, nenametljivo i posvećeno vinu – baš onako kako zagrebačkoj vinskoj sceni treba.

Foto: Julio Frangen