Nakon osvajanja naslova svjetskih nogometnih prvaka, španjolski reprezentativci slavlje nisu obilježili uobičajenim šampanjcem. Umjesto toga, nazdravljali su rijetkim i kultnim vinima čije se boce ubrajaju među najcjenjenije na svijetu, a glavni “krivac” za ovaj nesvakidašnji odabir bio je veznjak Atlético Madrida Marcos Llorente.

U svlačionici nove svjetske nogometne sile nije bilo anonimnih pjenušaca ni masovnih etiketa. Slavilo se uz vina koja su san mnogih kolekcionara i vinskih entuzijasta, a Llorente je u vinsku priču uključio i nekoliko reprezentativnih suigrača.

Prva otvorena boca bio je Château Rayas 2014, jedno od najlegendarnijih i najrjeđih vina apelacije Châteauneuf-du-Pape. Prema pisanju španjolskih medija, u njemu su zajedno uživali Ferran Torres i Marc Pubill.

Dan nakon finala slavlje se nastavilo tijekom svečanog mimohoda ulicama Madrida. Na otvorenom autobusu španjolske reprezentacije točio se Salon 1997, kultni Blanc de Blancs iz mjesta Le Mesnil-sur-Oger u Champagnei. Salon se proizvodi isključivo u iznimnim berbama, a ovisno o godištu njegova se tržišna vrijednost kreće između 1.000 i 2.000 eura po boci.

Marcos Llorente – nogometaš i veliki zaljubljenik u vino

Bogata vinska karta španjolskog slavlja nije slučajnost. Marcos Llorente već je godinama poznat kao veliki ljubitelj gastronomije i vrhunskih vina.

Na svojim društvenim mrežama često objavljuje fotografije s degustacija i posjeta restoranima, a španjolski mediji navode kako njegova privatna vinska kolekcija vrijedi više od 20.000 eura.

Među bocama koje je otvarao nalazi se i legendarni Romanée-Conti 1995., vino iz godine njegova rođenja, dok je u ožujku ove godine plasman Atlético Madrida u finale Kupa kralja proslavio u slavnom baskijskom restoranu Etxebarri uz Vosne-Romanée 1er Cru Cros Parantoux 2001. iz podruma Henrija Jayera, čija se vrijednost procjenjuje na gotovo 9.000 eura. Tom prigodom društvo mu je pravio Antoine Griezmann.

Čini se kako je upravo Llorente među suigračima proširio kulturu uživanja u velikim vinima, pa je slavlje povodom osvajanja svjetskog naslova postalo i svojevrsna demonstracija vrhunskog vinskog ukusa. Umjesto klasičnog prskanja šampanjcem, španjolski reprezentativci odlučili su nazdraviti bocama koje se rijetko viđaju i na stolovima najuglednijih svjetskih restorana.