Samo nekoliko kilometara od središta Rogaške Slatine nalazi se imanje na kojem odmor ne završava smještajem. Pomona spaja obnovljenu obiteljsku kuću, voćnjake, domaću gastronomiju, životinje, drvenu stazu među krošnjama i vidikovac s kojeg se dan može završiti uz čašu lokalnog vina.

Tražite li ideju za vikend iz Zagreba koji neće završiti samo šetnjom gradom i kavom na glavnom trgu, vrijedi krenuti prema Rogaškoj Slatini. Na svega tri kilometra od njezina središta, u Zgornjem Sečovu, smjestila se Pomona – imanje na kojem se odmor događa na svakom koraku.

Voćnjaci, vrtovi, drveće, životinje, voda, domaća hrana i stara obiteljska kuća koju je Janko Zupanc pretvorio u posebno mjesto za boravak stvaraju priču zbog koje se ovamo ne dolazi samo prespavati.

Priroda je glavna kulisa

Već put prema Pomoni polako mijenja ritam. Kuće postaju rjeđe, zelenila je sve više, a po dolasku na imanje brzo postaje jasno da ovdje priroda nije samo dekoracija.

Pomona se nalazi na zelenom prostoru između Boča i Donačke gore. Nema velikog turističkog kompleksa ni osjećaja da je sve napravljeno isključivo zbog gostiju. Umjesto toga, tu su voćnjaci, vrtovi, stara kuća, drvene staze i svakodnevni život imanja. Upravo je zato Pomona zanimljiva za kratki bijeg iz Zagreba. Dovoljno je blizu da putovanje ne zahtijeva ozbiljno planiranje, a dovoljno drugačije da nakon nekoliko sati imate osjećaj da ste otišli mnogo dalje.

Dodatna pogodnost za goste koji dolaze iz Zagreba jest što se do Pomone može stići rutom za koju nije potrebna slovenska vinjeta.

Sve je počelo jednim voćnjakom

Iza Pomone stoji Janko Zupanc, koji je ekonomiju odlučio zamijeniti poljoprivredom, a poslije joj pridružiti i turizam. Priča nije nastala preko noći. Nakon godina rada u struci i životnih okolnosti koje su ga ponovno dovele na obiteljsko imanje, Janko je odlučio pokušati stvoriti nešto svoje. Prvi voćnjak krušaka zasadio je 2014. godine. Početak nije bio jednostavan – bilo je pogrešnih sadnica, novih pokušaja i mnogo fizičkog rada. Iz svega toga postupno je izrasla današnja Pomona.

Ime je dobila po rimskoj božici voća i voćnjaka, a teško bi bilo pronaći prikladnije. Danas na imanju rastu kruške, dunje, marelice, jabuke i šljive. Voće pritom nije kulisa za fotografiranje, nego sastavni dio života i gastronomije Pomone.

Stara kuća dobila je novo ruho, ali sačuvala karakter

Želite li ostati preko noći, dočekat će vas obnovljena stara obiteljska kuća s osam smještajnih jedinica. Renovirana je, ali bez brisanja tragova njezina izvornog karaktera. Sobe nose imena voća – Jabuka, Breskva, Dunja, Grožđe, Marelica, Šljiva, Višnja i Kruška – a motivi prirode i voćnjaka nastavljaju se i u interijerima. Ovdje nema uniformiranog hotelskog minimalizma. Drvo, nježne boje i detalji inspirirani prirodom stvaraju toplu, pomalo nostalgičnu atmosferu.

Jedan detalj posebno dobro opisuje filozofiju mjesta. Posteljina mora biti snježno bijela, ali kreveti nisu besprijekorno zategnuti kao u klasičnom hotelu. Popluni i jastuci ostaju rahli, baš kao što su se nekada namještali kreveti u seoskim kućama.Mala stvar, ali upravo se od takvih detalja gradi osjećaj da ste došli u nečiji dom, a ne u turistički katalog.

Blagovaonica kao iz bakine kuće

Taj se osjećaj nastavlja u blagovaonici uređenoj po uzoru na staru bakinu kuću. Niska kuća, mala vrata, veliki prozori, stol i namještaj stvaraju prostor u kojem doručak nije tek usputna stanica prije dnevnih aktivnosti. I gastronomija slijedi istu filozofiju. Hrana je domaća, konkretna i povezana s namirnicama koje rastu na imanju i okusima ovoga dijela Slovenije.

Vrijedi odabrati i kombinaciju obroka, odnosno meni od 27 eura, koji donosi spoj okusa karakterističnih za ovo područje. U Pomonu tako možete doći zbog smještaja, ostati zbog mira, ali vrlo je moguće da ćete poželjeti ponovno doći upravo zbog – tanjura.

Drvenom stazom među krošnje

Jedan od najzanimljivijih dijelova imanja je drvena edukativna staza kroz krošnje. Njezina vijugava forma nije slučajna – Janko prilikom gradnje nije želio srušiti postojeća stabla pa se staza prilagođavala prirodi, a ne obrnuto. Hodajući njome, Pomonu počinjete promatrati iz potpuno nove perspektive. Otvaraju se pogledi na voćnjake i vrtove, a usput se upoznaju različiti elementi samoodrživosti imanja.

Na jednom dijelu moguće je upoznati čak 17 različitih vrsta drveća, a među stanovnicima imanja su i krškopoljske svinje, slovenska autohtona pasmina.

Čaša vina iznad krošnji za kraj dana

Za završetak obilaska ostaje vidikovac, zamišljen kao prirodni nastavak cijele priče o Pomoni. Drvo, zelenilo i otvoren pogled prema okolnom krajoliku ovdje su sasvim dovoljni.

S visine se najbolje vidi koliko je imanje povezano s prostorom koji ga okružuje. Voćnjaci prelaze u brežuljke, Boč i Donačka gora stvaraju prirodnu kulisu, a stara kuća djeluje kao da je oduvijek pripadala upravo tom pejzažu. A kada stignete na vrh, ne treba odmah krenuti natrag. Na vidikovcu vam mogu poslužiti obrok, čašu lokalnog vina ili rakiju proizvedenu od voća s imanja. Uz laganu glazbu i pogled preko zelenih brežuljaka, to je vjerojatno i najbolji način da završite dan na Pomoni.

Jer Pomona nije mjesto na koje se dolazi samo zbog noćenja. To je mali svijet voćnjaka, hrane, prirode i obiteljske priče – i sasvim dobar razlog da Rogaška Slatina postane odredište sljedećeg vikenda iz Zagreba.

Foto: Nikola Zoko

****

Pročitajte: