Bibich, Poletti i Kabaj – tri velika vinara na subotnjoj špici točila svoja vina u vinoteci Witrina.
Neće biti lako pretočiti u riječi, u slova, sve ono što se u subotu doživjelo na događanju Vinska faca poslije placa koje je po 4. put u vinoteci Witrina Zagreb okupilo važne „vinske face“.
Znalo se da dolaze 3 velika vinara, znalo se da dolaze 3 velika imena, a sada se prvenstveno zna da su došla i 3 velika čovjeka.
„Da bi osjetili i razumjeli vino, s njim morate, baš kao i sa ženom, ući u odnos“ rekao je prvi čovjek i odmah dao naslutiti da to neće biti samo još jedna vinska degustacija u nizu. Taj duboki glas, pa taj dalmatinski naglasak koji još dugo odzvanja u ušima i ta karizmatična pojava mogla je pripadati samo jednom čovjeku, skradinskom vinaru Alenu Bibiću.
Drugi čovjek je govorio ovako: „S vinom vam je baš kao i sa ženama, što ga više pijete, to vam je bolje. Ja sam ovisnik, i o vinu i o ženi.“ Ko bi proturječio istarskom vinaru Peteru Polettiju koji svojim gestama i svojom pojavom ostavlja dojam razborite i staložene osobe koja u svakom trenutku zna što joj se događa u podrumu. On to zasigurno i zna jer ipak nije mala stvar baštiniti obiteljsku vinarsku tradiciju još od 1842. godine.
Treći čovjek donio je francuski nonchalance i kvalitetu Goriških brda. Vina mu nose naziv po ženinom prezimenu „Kabaj“ – jer on je ipak slovenski zet – a njegovo puno ime je Jean-Michel Morel. S urođenom ležernošću i bez ambicija da zvuči pametno, ovaj slovenski vinar rekao je, ipak, nešto jako pametno: “Nas trojica danas ovdje…mi se razlikujemo samo po tome što jedan ima bradu, a nema kosu, drugi ima i kosu i bradu, a treći nema bradu, ali ima kosu itd.“, šalio se ovako Kabaj i nastavio, „ali po svemu drugome mi smo isti i naša vina su ista.“
„Kako vina iz različitih podruma, od različitih sorti i različitih vinara mogu bit ista?“, pitat ćete se.
„Ako opisujete jednu ženu i kažete da ima plavu kosu, duge noge, uzak struk itd…Što će vam ljudi reći?“, pita se Alen Bibić i odgovara, „optužit će vas za seksizam.“
„ Ako kažete da vino ima toliko i toliko alkohola, te i te arome i ne znam ni ja koliko šećera…Šta je onda to? Vinizam?“, zaključio je Alen u šali.
Šala ili ne, Alenova poruka je jasna. Ne možete površno govoriti o vinu. Ispod površinskih razlika suština ova 3 vinara je ista. A koja je suština? Suština je ta da nas njihova vina na isti način uvjeravaju da ih pijemo, a uvjeravaju nas zato jer i Alen i Peter i Kabaj imaju svoja osobna uvjerenja.
Stvar je osobnog uvjerenja da Peter radi svježu malvaziju iz dva dijela berbe (ranije i nešto kasnije) kao što je i stvar Alenovog uvjerenja da u vinogradu Bas de Fain (naziv potječe iz dalmatskog jezika i znači ispod kraja ili pod krajem) u skradinskom zaleđu sadi sauvignon drugačiji od svih ostalih, a, isto tako, uvjerenje je isključivo Jeanovo da sva svoja bijela vina bez iznimke macerira.
Da vas više ne držimo u neizvjesnosti recimo i što su vinari donijeli za kušanje na zagrebačku vinsku špicu: Peter Poletti predstavio se sa svježom, ali moćnom malvazijom 2018 i lijepim, školski uglađenim, teranom iz 2016.; Kabaj je svoja zaigrana i ležerna, a opet vrlo ozbiljna vina točio iz magnum boca i to Pinot bijeli 2015. i Cuvée Morel 2010. (bordoška kupaža s većinskim merlotom); Alen je donio dva vrlo karakterna vina, ponosna na svoju različitost, ali ona koja griju srce i dušu – Bas de Fain sauvignon blanc 2015. i Bas de bas crno 2015. (90% syrah s nešto sitno merlota i plavine.)
Uz vina guštalo se u vrhunskim domaćim proizvodima OPG-ova Kvež i Miščević. Branko Kvež iz Svetog Križa Začrejte donio je ukusne zagorske salame i šunkice, a tajnu prefinog jegera koji je oduševio prisutne nije htio otkriti. Rekao je samo da je sve uzgojeno i prerađeno na njegovom gospodarstvu prema najvišim europskim standardima kontrole kvalitete.
Vlasnik mini sirane Milan Miščević iz Josipdola također je dobio pohvale za svoje sireve. Od dimljenih do onih s ljutom paprikom, medvjeđim lukom ili mediteranskim biljem svi su odlično pratili ovu degustaciju i, što je najvažnije, svi sirevi dobiveni su od mlijeka s vlastitih pašnjaka.
Osim vinskih, publici su se predstavile i neke druge ne-vinske face i ispričale svoju vezu sa vinom. Književnica Olja Raičević, koja je nedavno dobila V.B.Z.-ovu nagradu za najbolji roman, došla je kao vinski skeptik, a događanje je napustila kao preobraćeni vinoljubac. Bilo bi čudno da nije uz 3 vinska maga. Supružnici Alemka i Otto Barić priznali su kako im u poslu izuzetno pomaže njihovo poznavanje vina i gastronomije posebno sad kada su pred izgradnjom jedne posve nove vinarije u Dalmaciji.
Sve se na ovom događanju tematski nekako poklopilo, posložilo kako treba, čak se ni kiša nije usudila padati. Kako i bi kad organizatorice Manuela Maras i Jelena Bulum iz subote u subotu ulažu sve veći trud i postavljaju sve više ljestvicu svog vinskog projekta.
Pitanje je samo što i tko nas čeka na sljedećoj Vinskoj faci?
