Sjećate li onih starih razglednica s pozdravima s juga? S motivima bistroga mora, borove šume iz koje, kao da će svaki tren zacvrčati cvrčak (baš onaj koji Tonka nije mogla izgovoriti, negdje uz more :)) ? Ili torte zagrebačke slastičarnice koja se upravo tako i zvala “Pozdrav s juga”, a sva je bila u mirisima limuna i lavande? Ta me je torta uvijek podsjećala na Hvar. A kad u čaši imam pošip, uvijek tražim (i nađem) mirise Korčule i Mediterana u njoj. Onu posebnu herbalnost makije ili nekog drugog bilja, koje podsjeća na dugo, toplo ljeto. Ili pak citrusa i južnog voća, katkad i egzotičnog, ali s onim lijepim bademastim završetkom koje me pak, podsjeća na moje senjske “mendule” koje sam brala kao dijete s didom.
Pošip je jedna od dviju ponosnih korčulanskih bijelih sorti. Kažu da je nastala križanjem sorti bratkovine i zlatarice blatske. Kažu da pošip najbolje uspijeva na položajima zaštićenim od vjetra. Jedno od najvažnijih i poznatijih (i prvih) vinogorja ove sorte je upravo korčulansko s dvije posebne lokacije, a to su polja (zaštićena od vjetra): Čarsko i Smokvičko polje.
A kakav je Pošip Bačić, 2018., sačuvan od prošlog ljeta u mom ljetnom podrumu?
Krasi ga zlaćani sjaj u čaši, prelijevaju se te zlatne nijanse, poput sunca natoplijega ljetnoga dana kolovoza, kada grožđe zrije, miriše, postaje sve ljepše – i čeka svoj pravi trenutak. Na nosu herbalno, makija, Mediteran, i malo voća? Možda nešpula? Na nepcu slankasto, mineralno, morsko! U jednom trenutku dolazi mi i miris morskog kamena, u suton onog istoga toploga ljetnoga dana. Ugodan miris. Drukčiji. Prvi gutljaj otkriva sočno, slasno, užitno vino. Nije više mlado, a ima svježinu i punoću.
Zalogaj uz ovo vino bila je kockica palente s gorgonzolom, prženim lješnjakom i uz malo, netom ubrane, ne potpuno zrele kruške, i uz listić svježe kadulje. Ta nedozrela kruška ublažila je kadulju, a kadulja je potencirala herbalnost vina i baš joj je bilo lijepo u tom društvu. Pokušala je ona prevladati, borila se mirisom i okusom – svježa je kadulja intenzivna, ali uz pravi omjer palente i kruške, dogovorile su se tako da kušačica bude zadovoljna.
U suton toploga dana, uz mirise Mediterana, dan je bio zaokružen ovim zaobljenim vinom koje osvaja svojom punoćom i trajnošću. Uz dobar zalogaj, traje i traje. Samo treba odrediti (a nekad i samo – pogoditi) prave omjere. Zadovoljna sam omjerima, volim pošip. 🙂
Posebnost vina Bačić, uz visoku kvalitetu – su i lijepe etikete! Dizajnerica etiketa je Tonka Lujanac, a originalnu ideju je dobila u razgovoru s vlasnikom vinarije, Zlatkom Bačićem, koji joj je opisao svako vino i ti su opisi bili misao vodilja i inspiracija za dizajn. I etikete i vina pokazuju iznimnu energiju obitelji Bačić – jer svako vino priča priču svoga autora, opisuje radost života s lozom i prirodom, a kada to prate ovako zanimljive etikete – vinska publika prepoznaje, voli i cijeni.
Za poseban doživljaj i otkrivanje pošipa – preporučam uvijek i do srca – Korčulu! Jer tamo je uvijek taj pravi trenutak za pošip. Doživite ga na pravom mjestu. Jeste li bili, jeste li kušali? Imate li neki svoj poseban zalogaj uz pošip?
Više info na: vinarijabacic.com / www.facebook.com/Vinarija-Bacic
