Rosé Degarra na balkončiću …  

               (vinski zapisi, razmišljanja i osjećaji …)

Za profesionalni opis vina postoje parametri – gledamo ga, mirišimo i kušamo. Gutljaj jedan ili dva, promućkamo po usnoj šupljini, i osjetimo trajnost.

Za emotivno-doživljajni opis prelazimo na drugu razinu. Ponovno ga gledamo, osjetimo mirise, pustimo ih da se poigraju s našim sjećanjima, poput Proustove madeleine, a kad ga okusimo, pustimo nek’ traje. Kad traje počinje dubinsko poimanje vina. Nemamo za to uvijek vremena. Ali katkad se treba pustiti. U nedjelju popodne, npr., na zagrebačkom balkončiću. Zovem ga balkončićem jer to doista jest, zato što katkad guštam i na morskom, senjskom, taj je – balkon hm, možda i balkončina . Veliki s divnim pogledom na Senjska vrata.

Rosé à la Provençal. Boja predivna, nježno roza, tzv. provansalska. Privlačna.  Zavodljiva.

Pri prvom mirisu osjećam šumske jagodice, nježnu, nenapadna bijelu trešnja, vinogradarsku breskvu, možda i malo lubenice. Na drugi miris – herbalno !  Svježina limunske trave, malo mediteranskog bilja. Gutljaj potvrđuje mirise i aromatiku nosa. Razvija se na nepcu, traje !

Sočno je, razigrano, svježe, veselo, a puno i trajno vino ! Popijete gutljaj a usna šupljina vibrira, osjećaj zadovoljstva traje, otvara ugodu, potiče na razmišljanje. Osvaja ta slast i punoća.

Ljepota, podatnost, radost, finoća. Elegancija, privlačnost. Uvodna tajanstvenost. Koliko dugo ? Koliko puno? Ne pretjerati. Kažu da pretjerivanje nije dobro, ali s ovim roséom možete malo i pretjerati- u njemu se osjeti ženska ruka umjerenosti, a dostatnost. Ljepota i zamišljenosti.  I promišljenost. Otvorenost tradiciji, uz okvir modernoga, ali istinski lijepoga.

To je Draganin Rosé.

Nastao u vinogradima koji gledaju na Velebit, u Islamu Grčkom, u vinogradima gdje baš taj Velebit daje iskonsku snagu, a Dragana mu dodaje finoću. Vinogradi u kojima bura osuši rosu i kišu na lozi i pomaže grozdu da dosegne punoću.  Vinograd se ponizno klanja Velebitu, a grli Buru. Jer ona je kraljica zaleđa, čisti ono što ne valja, daje svježinu kad je loza treba. Jer loza daje plod koji žena njeguje. Žena dobro procijeni kada je pravi trenutak za berbu, za maceraciju, za fermentaciju, odležavanje, smirivanje. A kad vino dođe do boce, ondje se malo umiri u uskoro stiže do nas.

Ljubav lokalne i svjetske sorte

Rosé Degarra je spoj lokalne ljepotice plavine i svjetskog ljepotana cabernet sauvignona u pomno osmišljenim omjerima  – neće vas samo oduševiti nego ćete se beznadežno zaljubiti. I htjet ćete ga poljubiti… A što li je u tome loše? Ljubite se s njim, za početak, ovo ljeto, a kasnije –  kad god poželite, sjećat ćete ga se s osmjehom na licu i leptirićima u trbuhu. Ljetne se ljubavi nikada se ne zaboravljaju, zar ne ?!