Smrt Alena Bibića, u 53. godini života, snažno je odjeknula hrvatskom vinskom scenom. Odlaskom vinara iz Plastova pokraj Skradina, vlasnika vinarije Bibich, zatvara se jedno važno poglavlje suvremenog dalmatinskog i hrvatskog vinarstva.
Vinar koji je spojio tradiciju i suvremenost
Po struci profesor hrvatskog jezika i književnosti, Bibić je bio mnogo više od vinara – bio je autor, interpret i vizionar vlastitog terroira. Njegova vina nisu bila tek proizvod, nego priča, identitet i stav. U njima se očitovala njegova osobnost, često opisana kao snažna, karizmatična i neponovljiva.
Nakon Domovinski rat, zajedno sa suprugom Vesnom vraća se na devastirano obiteljsko imanje u Plastovu. Vinogradi su bili zapušteni, podrum razrušen, ali ideja jasna: početi iznova. Strpljivo, uporno, gotovo asketski – “dan za danom”, kako je sam znao reći.
Vinarija Bibić
Povratak korijenima i stvaranje brenda
Bibić nije gradio samo vinariju – gradio je kontinuitet. Istražujući obiteljsku povijest, pronašao je grb iz 15. stoljeća te dokumentirao da su njegovi preci potekli s područja Promine i Nečven grad, gdje su se generacijama bavili vinogradarstvom.
Pripadao je petoj generaciji vinara s obje strane obitelji, ali njegov doprinos bio je ključan za redefiniciju identiteta dalmatinskih vina u novom vremenu. Sam sebe opisivao je kao “vječnog, nepopravljivog romantika morlačke krvi”, a studij komparativne književnosti dao mu je širinu koja se osjećala u svakom segmentu njegova rada.
Debit kao manifest i simbol
Prvi veliki iskorak dogodio se s vinom Debit – sortom koja je zahvaljujući Bibiću doživjela renesansu i međunarodnu afirmaciju. Upravo je “Debit Debit” postao njegov zaštitni znak, vino koje je otvorilo vrata svjetskim tržištima.
Ubrzo su uslijedili i drugi projekti, temeljeni na autohtonim sortama poput lasine, plavine i babića. Bibić je bio među pionirima koji su te sorte izvukli iz anonimnosti i pozicionirali ih kao relevantne u globalnom kontekstu.
New York: trenutak koji definira upornost
Jedna od najpoznatijih epizoda iz njegove karijere gotovo je filmska. S nekoliko boca vina u koferima i bez znanja engleskog jezika, Bibić odlazi u New York. Ulaze u restoran na Manhattanu – odbijeni su. No, ne odlaze. Sjede za šankom, čekaju. Na kraju sommelier, pomalo iznerviran njihovom upornošću, pristaje kušati vino. Ostalo je povijest – početak izvoza “preko bare” i potvrda da se upornost, vizija i vjera u vlastiti proizvod mogu pretvoriti u globalni uspjeh. Za mnoge vrijedi rečenica: tko nije upoznao Alena Bibića, nije upoznao svijet vina. Njegova energija, neposrednost i strast bili su jednako važni kao i njegova vina. Bio je ambasador Dalmacije, ali i suvremenog hrvatskog vinarstva u cjelini. Njegova vina redovito su dobivala visoke međunarodne ocjene, no možda važnije od toga – stvarala su emociju i ostavljala trag.
Odlazak pionira
Smrt Alena Bibića dolazi prerano, u trenutku kada je još imao mnogo toga za reći i napraviti. Iza njega ostaje vinarija koja je postala simbol kvalitete, autentičnosti i hrabrosti, ali i priča koja nadilazi vino. Jer Bibić nije proizvodio samo vino – stvarao je identitet. I zato njegov odlazak nije samo gubitak za obitelj i prijatelje, nego i za cijelu vinsku scenu Hrvatske.
RIP Alen Bibic. Iskrena sućut obitelji. Veliki gubitak za hrvatsko vinarstvo.
Foto: internet
****
Jeste li pročitali novi broj vinskog časopisa Vinske zvijezde? Ako niste pročitajte sada:
