Hrvatska književna i gastronomska scena ostala je bez jednog od svojih najposebnijih i najprepoznatljivijih autora. U 76. godini života preminuo je književnik i gastronom Veljko Barbieri, pisac koji je na jedinstven način spajao književnost, povijest, kulturu i gastronomiju, ostavivši iza sebe bogat i iznimno vrijedan opus.
Veljko Barbieri rođen je 14. svibnja 1950. godine u Splitu. Nakon završene Klasične gimnazije u Zagrebu, na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu studirao je filozofiju i španjolski jezik. Tijekom dugogodišnje karijere djelovao je kao pisac, esejist, scenarist i publicist, a bio je i član Društva hrvatskih književnika te Zajednice hrvatskih umjetnika.
Autor je brojnih pripovijedaka, romana, eseja te kazališnih, radijskih i televizijskih dramskih djela, no široj publici posebno je ostao zapamćen po kultnom televizijskom serijalu Jelovnici izgubljenog vremena, koji je na Hrvatskoj televiziji približio povijest hrane, gastronomije i običaja kroz originalan i prepoznatljiv autorski pristup.
Veliku popularnost stekle su i njegove gastronomske kolumne iz tjednika Nacional, kasnije objedinjene u knjigama Kuharski kanconijeri I–IV, koje su doživjele više izdanja i prijevoda. Barbieri je iza sebe ostavio i niz značajnih knjiga posvećenih gastronomiji i kulturi hrane, među kojima se posebno izdvajaju 134 male priče o hrani, 100 mitova o hrani te Priča o dalmatinskoj kuhinji.
Njegov odlazak veliki je gubitak za hrvatsku književnost i gastronomsku kulturu, jer je Veljko Barbieri bio jedan od rijetkih autora koji je hranu znao pretvoriti u književnost, a gastronomiju u priču o identitetu, povijesti i životu Mediterana.
