Ivan Dropuljić je osnivač & direktor prvog i najvećeg hrvatskog međunarodnoga festivala vina Zagreb VINOcom. Zagreb VINOcom ima iza sebe četrnaest uspješnih godina promocije i prezentacije vina domaćim potrošačima i zaljubljenicima u vino. O važnosti festivala za hrvatsku vinsku scenu najbolje govori podatak da je zadnji vikend u studenom kod svih vinara, sommeliera i trgovaca vinom rezerviran za zagrebački festival u Esplanadi. Brojni posjetitelji ovog dvodnevnoga festivala dolaze iz cijele Republike Hrvatske, a ne nedostaju niti gosti iz inozemstva.  S Ivanom Dropuljićem sam razgovarala uz čašu pjenušca –  o njegovom vinskom putu i mislima prema budućnosti, naravno – u Esplanadi!

IVAN DROPULJIĆ – vinski put od devedesetih do danas

Kako je nastala Vaša vinska priča ?

Ideja da nešto napravim u vinskome svijetu došla mi je ’92, negdje u lipnju; razgovarao sam s Dragom Stipcem (tadašnjim predsjednikom HSS), kojemu sam predložio da bi bilo mudro, u skladu s načelima stranke,  omogućiti malim proizvođačima vina pristup zagrebačkom tržištu, sa čime se on složio. Taman se tada na Branimircu iznajmljivao jedan podrumski neuređen prostor i tamo sam osmislio prodaju vina – prvu vinoteku, gdje sam bio prvih 15 godina. Tih 90-ih nas trojica smo krenuli vinskim putem: Vlado Borošić, Nino Dusper i ja. Svaki je imao svoj stil, Borošić se oslanjao najviše na Slovence, Dusper na Francuze, a ja sam išao s našim lokalnim vinarima. U početku su kod mene prodavali i rinfuze, npr. Tomac; vrlo malo je ljudi tada flaširalo vino. (Prvo flaširano vino koje sam ja vidio, napravio je Franjo Lebar). Tako sam i počeo učiti o vinu: na degustacijama, na obližnjim sajmovima, najviše u Ljubljani, ali  i na drugim sajmovima – pitajući pitanja o vinu…

Ideja o vinskom festivalu se rodila … ?

Na putovanjima. Puno sam putovao po svjetskim festivalima vina, od Prowine (11 puta), Merana (9 puta), Verone (7 puta ) do drugih, manjih. Bio sam i u Amsterdamu, na poziv Ive Ivaniša. Vidio sam što drugi ljudi rade. Išao sam po sajmovima i učio.  Išli bismo autom, vozili i do 1200km do nekog sajma, … samo kako bismo učili. Ušao sam u vinski svijet, upoznao puno ljudi iako ne govorim svjetske strane jezike. 🙂

Prvo vinsko putovanje?  

Prva vinska putovanja izvan Hrvatske bila su u Ljubljanu, početkom devedesetih. Odlazak na Prowein je uvijek bio poseban događaj i mala vinska pustolovina! Sjeli bismo u auto 22 sata i krenuli kako bismo drugi dan došli na sajam i uštedjeli jedno noćenje. Nismo imali viška novaca, više nas je vozilo, mijenjali smo se u vožnji. Tada su i naši vinari prvi put izlagali: bili su podijeljeni na “velike i male”, Slavonci su bili na jednom štandu, a Badel, Ilok i drugi na drugom.

Kako je i kada je nastao Zagreb VINOcom?

Nakon što sam već 15 godina bio u vinskom svijetu, 2006. sam pokrenuo festival. Trgovina mi nije bila više uzbudljiva, pa sam želio nešto drugo. Putujući po festivalima, puno sam naučio, a stil sam „prepisao“ od Merana.  Krenuo sam s – 30kn, a mnogi prijatelji i poznanici su me s nevjericom gledali što radim. Nisam imao ni stolove ni stolnjake, ali dobro sam radio s ljudima. Mislim da je rad s ljudima  – najvažniji. I naravno, strpljenje. Ideju da napravim festival u Esplanadi dao mi je novinar – Bruno Sušanj.

Uz Zagreb VINOcom – često su bila organizirana i vinska putovanja za naše i strane novinare?

Ideju o vinskim putovanjima novinara dao mi je gospodin Željko Suhadolnik. Mi smo se zadnjih 15-ak godina puno družili, dobar smo spoj, on zna jezike, ja malo logike  – i zajedno smo išli na putovanja, vinska ocjenjivanja.Organizirali smo putovanja autobusima, bilo je sjajno, bilo je novinara iz cijeloga svijeta. Takav model promocije Hrvatske kao enogastro i turističkog odredišta pokazao se izvrsnim i učinkovitijim nego klasična reklama. Organizacijski dio i povratne informacije o tekstovima novinara, sve je to preuzeo Željko Suhadolnik – i radio je to sjajno! Neki su novinari pisali i po 10 stranica o svome putovanju i doživljaju hrvatskih vinogorja i vina. To je uvijek najbolja reklama – kada netko drugi piše o vama. Jer važan je doživljaj, kako netko drugi osjeti i doživi naše vino, hranu i turističku ponudu. Dolazak stranih novinara smo organizirali pet godina, tako da su oni posjetili sve naše najvažnije vinske regije. Nastavak organiziranja takvih putovanja zahtjeva više podrške državnih i lokalnih institucija čiji je posao promocija Hrvatske u svijetu kao enogastro i turističke destinacije.

Vinska ocjenjivanja na kojima ste bili?

Na festival u Bergamu “Emozioni dal Mondo Merlot e Cabernet Insieme“ idem već 11 godina. To je baš lijepo ocjenjivanje, s puno vina i puno ocjenjivača. Onamo idem sa Željkom Suhadolnikom, koji me i „povukao“, a bio sam i na nekim manjim ocjenjivanjima. Ocjenjivanje vina smatram jako zahtjevnim i odgovornim poslom koji podrazumijeva puno znanja i iskustva, jer se ocjenjuje nečiji rad i trud. Čak sam bio pokrenuo i inicijativu za ocjenjivanje vina Hrvatske po međunarodnim standardima za ocjenjivanje vina OIV-a. Poslao sam dopis HGK i u njemu iznio svoja razmišljanja o nužnosti ocjenjivanja vina hrvatskih proizvođača koje bismo kao vinska zemlja trebali imati. Model koji sam predložio  bio je da u komisiji bude više od 50% inozemnih, renomiranih međunarodnih ocjenjivača vina, jer po mome razmišljanju vrlo je bitna informacija kako naša vina doživljavaju stranci:  tako možemo dobiti korisnu informaciju o poziciji naših vina u odnosu na druga vina svijeta. Drugo razmišljanje je bilo da u komisiji ne budu ocjenjivači koji su direktno vezani uz proizvodnju vina. HGK je vrlo dobro odradila svoj dio posla i cijeli je projekt bio dobro napravljen, uz neke male propuste, koji su se mogli u sljedećim izdanjima ocjenjivanja riješiti. I onda dolazi „naša klasika“ –  u Udruženje vinara pri HGK javili su se članovi koji su bili protiv takvoga modela ocjenjivanja (tj. „ako oni nisu organizirali  – to nije dobro“) i govorili da oni mogu bolje, što se, na žalost vinara, nije dogodilo. Sada samo tu gdje jesmo, zahvaljujući pojedincima u Udruženju vinara pri HGK, koji donose odluke da pored lokalnih ocjenjivanja nemamo ocjenjivanja na državnoj razini, a želja nam je da se u svijetu vina pozicioniramo kao vinska zemlja.

Trebaju li vinarima ocjenjivanja? 

Ocjenjivanja treba biti. Ocjenjivanja i rezultati ocjenjivanja su uvijek dobra promidžba. Ako u komisiji ima novinara, poput Željka Suhadolnika, oni o tome pišu i to je dodatna vidljivost projekta (i vinara).

Treba li vinskih festivala ili ne? Ima li ih previše ili se (taman) nadopunjuju?

Festivali su promocije i uvijek je dobro da ih ima. Ne razmišljam čak puno o tome ima li ih previše. Imam dovoljno svog posla oko priprema – već sredinom kolovoza krenem u pripremu festivala, ali ne znam kako će biti ove godine, vidjet ćemo. O vinskim festivalima mislim da mi nitko nije konkurencija: sam sebi sam konkurencija, ako ne napravim dovoljno dobro, sam sebi sam kriv, nitko drugi mi nije kriv.  Imao sam čast da prvi krenem i radio sam jednom čak i u Splitu, mislim 2008. (na nagovor pok. Mira Bogdanovića). To je bio teško i s puno anegdota –  jer ne poznajem mentalitet Splita. Prva dilema je bila odabir prostora – odlučio sam se za Dioklecijanove podrume. Onda vrijeme trajanja – razmišljao sam kada otvoriti, morao sam pratiti i bioritam Splićana!  Odlučili smo od 15h-22h, i onda pola sata prije otvorenja, puknula nam je  vodovodna cijev … pa smo to rješavali, pa je bio neravnomjeran dolazak publike, od 15-17h nije bilo nikoga. „Stezalo“ me, naravno, nije baš zgodno da postaviš vinare, a nema publike. A publika je najvažnija. „Ako vinar ostvari barem jedan novi poslovni kontakt/nađe kupca, festival je uspio“ rekao je jednom mladi Tomac.

Vinske radionice & vinska publika.

Vinske radionice Zagreb VinoComa se održavaju u najreprezentativnijem prostoru Esplanade Club Board Room, gdje se nalazi originalni namještaj iz vremena gradnje hotela tj. 1925. godine. Vrlo sam ponosan na svjetsku kvalitetu radionica koje održavaju vinski profesionalci. Ako govorimo o vinskoj publici, činjenica je da je više posjetitelja nego što prostor Esplanade može primiti i da se u nekome trenutku stvori gužva. Prošle godine sami posjetitelji su dolazili u vrijeme kada nije velika gužva, pa nije bilo potrebe da u nekome trenutku zatvorimo ulaz zbog velikoga broja posjetitelja

PR, vinski marketing & vinski novinari?

Vino je poseban medij. Ono ima moć. Ako sjedimo i razgovaramo bez vina, malo je suhoparno, kad krenemo s vinom, već je opuštenije, ljudi se otvaraju, teme su zanimljivije. Vinski novinari nam trebaju, kao i blogeri, svatko ima svoj stil i publiku. Koliko vinari imaju koristi od toga, sami trebaju procijeniti.

Vinska literatura?

Gdje god se piše o vinu, vrlo rado čitam. Volim čitati o vinu, i saznati što ima novoga u svijetu vina. Pratim i društvene mreže.

 Vinska scena Hrvatske danas!

Od ’92 do danas, koliko ja pratim vinsku scenu, ona je doživjela veliki rast. Sada smo došli do problema da ima puno vina, a tržište ne može sve „progutati“, ili kako se kaže  „mala bara, puno krokodila“. Prije se dosta prodavalo tijekom turističke sezone, ali ove godine to nije slučaj, vinari su imali i – imat će problema s prodajom. Odraditi marketing i promociju vina na vanjskim tržištima je jako zahtjevno, nema tržišta na kojemu nema vina iz drugih zemalja, koje imaju svoj model osvajanja tržišta. Hrvatska nažalost nema strategiju i svoj model osvajanja drugih tržišta, sve se nekako radi stihijski, pa su i rezultati takvi kakvi jesu. Za uspješan marketing i promociju vina na drugim tržištima po mome razmišljanju i iskustvu u vinskome svijetu trebamo odabrati model i ljude sa znanjem ili ljude sa voljom da stalno uče, jer promocija je živi organizam.  Stvarati potrošače vina tj. kupce u drugim zemljama je nužda i izazov, a uspješnost dobroga projekta i promocije može se izmjeriti. Ja sam matematičar i znam  – da se sve može matematički izračunati.

Koji je značaj izvornih sorti Hrvatske ?

Izvorne sorte su bogatstvo i mislim da se svaka sorta može dobro pozicionirati i postići dobru cijenu, ali na tome se treba  – konstantno raditi. Naši vinari su jako vrijedni i dobri, i oni rade  na tome.

 Što kaže prof. Dropuljić kad pije neko jako dobro vino?

Hvala ti dragi Bože što sam se rodio! (prvi zapisao Ivo Kozarčanin)

Zagreb VinoCom 2020?

Što se tiče 15. izdanja Zagreb VINOcom, za koji smo definirali datum 27. i 28. studeni, pripremamo ga i radimo na tome da se održi, hoće li epidemiološke prilike to dopustiti ne znam, to nije u mojoj moći.

Poruka našim vinarima!

Teška vremena će proći, treba konstantno raditi na kvaliteti! Treba raditi na novim tržištima i izdržati jer… „I kad ti je loše, tko zna zašto je to dobro“  – rekao je jedan moj prijatelj.