Nije ovo bila večera organizirana povodom Dana svih svetih već se na Obiteljsko poljoprivrednom gospodarstvu kolege po struci i proslavljenog fotografa Maria Romulića na Orlovom putu, na periferiji Bilja, okupilo odabrano društvo da zajedno podijele hedonistički doživljaj Marijeve biodinamičke oaze u Baranji.
Najzaslužniji za realizaciju ove sjajne večere bili su food bloggeri Ivan Dumančić Dumba i Mihael Tomić. A gost na večeri bio je i Mario Jukić, glavni urednik portala za užitak življenja HEDONISM TOURISM iz Osijeka, te nam on donosi priču o ovom hedeonističkom skupu
“Čast mi je bila biti dio ove priče, a ono što su nam Dumba & Mihael pripremili (uz opremu i namirnice koje je osigurao domaćin) trajno se ucrtava u gastro memoriju. S obzirom na intenzitet evenata koje posjećujem, to nije mala stvar.
Mario Romulić
Pa krenimo redom, od same lokacije. Kao i brojni drugi Osječani i Mario Romulić se svojedobno zasitio gradskoga života i urbane vreve, te preselio u Baranju. Bilje je prvo naselje u Baranji kada su nju kroči iz pravca Osijeka (ne računajući Podravlje koje je u administrativnom smislu osječko prigradsko naselje), manje od deset kilometara udaljeno od samog centra grada. Danas kada gotovo svi imaju automobil i pristup internetu život u gradu naprosto nema onih prednosti koje je imao prije dvadesetak ili više godina. Život na selu pruža povratak prirodi, povratak iskonu, nešto što su ljudi jako dugo zapostavljali na uštrb socijalnih usluga dostupnih u gradu poput liječnika, škole, itd. Nakon masovne depopulacije sela potaknute ubrzanom industrijalizacijom sredinom prošloga stoljeća, sada svjedočimo reverzibilnom trendu, što se sociološkim rječnikom naziva terminom suburbanizacija.
Ljudi se vraćaju na selo, a sela imaju sve više urbanih sadržaja, ali kao što rekosmo ako imate auto i Internet više nije niti bitno gdje živite. Sve to omogućilo je pojavu digitalnih nomada, a kada zakoračite u dom Marija Romulića odmah se vide dokazi njegove nomadske prirode; od memorabilija iz Afrike, do njegovih autorskih fotografija islandskih gejzira. Stalna putovanja i život u pokretu rezultirali su tome da obiteljski dom Romulićevih djeluje poput mini muzeja. A „eksponata“ je puno, jer i Mario Romulić je dugo u tome poslu, gotovo trideset godina; prije nego što je postao digitalni bio je i analogni nomad.
I nakon što je proputovao cijeli globus odlučio se skrasiti baš u Baranji, tom komadiću zemaljskog raja u sutoku Dunava i Drave. I ne samo da se skrasio u Baranji, već je postao jedan od njenih najeminentnijih ambasadora. Njegove fotografije flore i faune Kopačkog rita najupečatljivije su baranjske razglednice. Svojim radom inspirirao je i motivirao čitav naraštaj mlađih fotografa, a u prilog ovoj tvrdnji dovoljno je samo pogledati ono što radi ekipa okupljena oko hashtaga #Go2Baranja.
No, krenimo mi na ono što smo imali prilike kušati, a riječ je o osam fantastičnih jela. Carpaccio od repa bifteka sa himalajskom soli, šarenim paprom, aceto balsamicom i limetom prvi je postavljen na stol, a prethodno je četiri sata odmarao u hladnjaku. Dimljene bundeve prerezane su po pola, iz njih su očišćene sjemenke, a zatim nakon dodatka malo himalajske soli, papra i maslinovog ulja kuhane/pečene su 2 sata na dimu.
Kobasice od crne svinje (par svježih i par dva puta odimljenih) pečene su u Kamado roštilju 15 minuta. Povrtna peka u masti od crne svinje sastojala se od krumpira, peršina, mrkve, luka, češnjaka i bundeva, a masti od crne svinje je dodana sol, papar, slatka mljevena začinska paprika i bijelo vino.
Biftek je pečen u gus tavi na Kamado roštilju i fire rocketu, a biftecima su dodani himalajska sol, šareni papar, mast od crne svinje, maslinovo ulje, češnjak, majčina dušica i ružmarin. Jareća glava i vrat pripremljena je tako da je dan ranije napravljen dry rub sa paprikom, kuminom, crnim paprom, pimentom, klinčićem, korijanderom, muškatnim oraščićem, češnjakom, kardamomom i cassia cimetom. Nakon četiri sata na dimu u Kamado roštilju, još se dva sata spravljala u foliji na istom roštilju na 120 °C, i nakon toga se jedan sat odmarala u termo boxu.
Goveđi obrazi proveli su u salamuri deset sati, zatim su smokani dva sata i potom kuhani četiri sata na 200 °C. Natopljeni su s jednom litrom crnoga vina, a u njihovoj pripremi su korištene i svježe chilli papričice, lovor i koraba. Prednja noga krave težila je deset kilograma a prije termičke obrade provela je 24 sata u salamuri, a potom 12 sati na Kamado roštilju; 6 sati na dimu i šest sati u foliji.
Što reći nego prava fantazija okusa! Sve pohvale domaćinu na inicijativi i gostoprimstvu, a food bloggerima na iskazanim vještinama i emocijama unesenim u pripremu hrane. Ivana Dumančića Dumbu možete pratiti na blogu Dumbina kuhinja, Mihaela Tomića na blogu Foodara, a sve aktualnosti iz Čudesne šume Marija Romulića možete saznati na sljedećoj poveznici.
Na ovoj čudesnoj večeri premijerno je predstavljen i najnoviji uradak branda ljutih umaka Slavonsko zlo nazvan Zlarissa nastao u kolaboraciji s chefom Ivanom Đukićem, a ova sjajna večera osim za hedonističke užitke poslužila je i za uzajamnu interakciju i povezivanje pa je na njoj dogovorena i kolaboracija Slavonskog zla (OPG Matko Maltar) i Čudesne šume (OPG Mario Romulić). No o tome više uskoro. Stay tuned!”
Mario Jukić
Fotografije: Mario Romulić
