Nedjeljni je ručak katkad jedini u tjednu koji kuhamo bez žurbe i stresa. Jer … iako puno toga stoji u „covid vremenu“, moramo naprijed i dani nam ponovno prolaze u žurbi, odrađivanju, smišljanju, promišljanju. Mnogi se još oporavljamo od potresa, posljedice osjećamo i dalje, trgnemo se na svaki neobičan zvuk, ali ipak – znamo da moramo naprijed. Borimo se s pandemijom, krizom, strahovima … i upravo zato je taj zajednički trenutak za stolom uvijek poseban (ne mora uvijek biti ručak, može i doručak, i marenda, usputni zalogaj). Moja je kuhinja, (iako još nije potpuno obnovljena) nakon potresa, dobila novu nijansu zelene boje, jer – volim zeleno. Za ovaj sam ručak prvo odabrala vino – Bijeli Terre Bianche Cuvée Degrassi 2016., a onda smislila i posložila nekoliko jednostavnih zelenih zalogaja! Svi u kući volimo povrće više od mesa, pa je onda često zelenilo i – na stolu.
Tako je ovaj cuvée dobio novu verziju moje omiljene ( ustvari Jamiejeve) salate s potočarkom, koju inače “priljubim” uz odležani chardonnay. Potočarka s Kvatrića, kriške abate kruške, komadići avokada, komadići talijanskih sireva gorgonzola i asiago i pistacije narezane na komadiće. (nisam ih pržila, a mislim da sam trebala ;)) Preljev od maslinova ulja i limunova soka. Prstohvat soli i papra, limunove korice, da u zeleno dođe i žute nijanse. Zalogaj ove salate je pun, sočan, kompleksan i neuobičajen. Isprepliću se masnoća avokada, slanost pistacija, slatko ljuta kombinacija kruške i limuna. Baš fino.
A kakav je Cuvée? Isto tako kompleksan i slojevit. A kako ne bi bio, kad su u njemu četiri vrste grožđa (40 % malvasija istarska, 20 % chardonnay, 20 % sauvignon blanc, 20 % viognier). Zato mu je ova salata lijepo pasala. Kao da je svaka sorta dobila neki svoj dio salate. Boja mu je zlaćana, a mirisi voćni s naglaskom na egzotično 😉 Vino je mineralno, i sočno! Dugotrajno je, na nepcu prati ono što se osjeti na mirisu, i još se dodatno zaokruži. Baš su ga puna usta, i može pratiti i puno jača jela od ove salate (naravno J). U drugom dijelu laganoga zelenoga ručka zapekla sam krumpire sa tikvicama i cvjetačom, posula origanom i nekim marokanskim začinom za piletinu (sjećanja na Marrakech, ah!). Malo pikantnije jelo (samo zbog začina, naravno), ali i tu je cuvée „odradio svoj posao“, i uklopio se u začinjene zalogaje. Sadržaji su se savršeno isprepleli i napravili posebno ukusnu cjelinu. Vino košta na web shopu 82 kn i vrijedi svake kune. www.degrassi.hr
Čaša je, naravno, “malvasia istriana” Riedel. Od kad je izašla na tržište, imam je (ih) i koristim za većinu bijelih vina, a istarskoj malvaziji i kombinacijama s njom – čini čuda: otvara je u lepezu najljepših voćno-herbalnih mirisa, koji na nepcu nastavljaju zavođenje i okusom. Baš volim tu čašu (Hvala mojim dragim prijateljicama – što mi je došla nova “pošiljka” za ročkas! )
Ipak, mala je greška na etiketi – jezične prirode i (srećom) – vrlo lako ispravljiva (a možda je do mene došao baš neki primjerak s greškom na etiketi?). Cuvée je francuska riječ ženskoga roda, stoga uz nju stoji pridjev ženskoga roda – pa bi točno bilo napisati cuvée blanche [küve blãš]. Ako trebamo birati između sadržaja i forme, važniji je sadržaj, ali kada je oboje kako treba, blizu smo savršenstvu (a tomu treba uvijek težiti), što vjerujem, Morenu Degrassiju nije – nepoznato. Oduševio nas je nedavno izvrsnim Contarini riserva Syrahom 2012 koji je dobio 5 zvjezdica (95 bodova) na Vinskim zvijezdama; jako volim njegov viognier (sjećam ga se kao izrazito voćnog vina – tipičan, školski predstavnik sorte, vina koje ustvari rijetko pijemo), a ovaj kompleksni bijeli cuvée je za svaku preporuku! (A ja se preporučam za pregled svih budućih etiketa, ako u sebi budu sadržavale francuske nazive – i drugim vinarima!) Santé!
