Ocjenjivanje vina oduvijek je bila omiljena zabava mnogih ljubitelja vina, a najstariji zapis o ocjenjivanju za koji znamo govori da ga je napravio prije nekih tisuću godina, francuski kralj Filip August (1165.-1223.), a opisao ga je u pjesmi La Bataille des Vins Norman pjesnik Henri d’Andeli 1224. god.
Pjesma se sastoji od 204 strofe i svojevrsna je igra kroz brojne sorte i podneblja gdje se sedamdesetak etiketa bori za dokazivanje svoje vinske dominacije. Konkurenti su bila vina iz cijele Francuske, ali i s Mosellea, s Cipra i iz Španjolske, a jedini važniji ocjenjivač bio je zapravo sam kralj Filip. Evaluacija se zapravo odvija kroz dijalog između Filipa i imaginarnog engleskog svećenika koji je tu da svojim grubim i ponekad uvredljivim primjedbama i ponašanjem poremeti proces evaluacije. To je u skladu s tadašnjim odnosom Francuske i Engleske, a sve dolazi kao posljedica nesposobnosti Engleza da uzgajaju vinovu lozu i proizvode vino, pa Francuzi insinuiraju da ga ne znaju ni piti. .
Zato svećenik u jednom trenutku pada mrtav pijan i ispada iz natjecanja, a kralj nastavlja sukobljavati Bordeaux i St. Emilion, odvaja Sancerre od Loire, uzdiže Beaune i Chablis koji predstavljaju Burgundiju, a kao posebnu poslasticu ističe Alsace i njegova “uzdanica”, vino iz Mosellea. Dok je još uvijek “pri svijesti”, svećenik se ruga boci vina iz Châlonsa, regije u Champagneu, nazivajući vino Sir Fart, implicirajući da ono uzrokuje oticanje želuca i stvaranje glasnih plinova (sugerira li to na mjehuriće?). Jedino crno vino na stolu je Red-Boy iz Etampea kraj Pariza, koji je, prema riječima nezadovoljnog kritičara u svećeničkoj odjeći, dobar samo kao lijek protiv grčeva i gihta. To ukazuje na činjenicu da su sve do 15. stoljeća na crna vina aristokracija gledala s prezirom ili sumnjom, kao nešto što je pilo samo seljaštvo, pa je svećenik štapom tjerao uvredljive crvene boce s pozornice.
U sljedećoj sceni vina su izravno uključena u sukob. Stranke su geografski suprotstavljene: Vina iz područja pod (u to vrijeme) engleskom jurisdikcijom, iz Bordeauxa i atlantske obale diče se snagom (koja bode oči!) i svojstvom da lako donose novac vinaru, dok ona podrijetlom iz istočnih dijelova Francuske privlače kralja finoćom i ugodnošću. “Čisto kao suza u oku”, netko viče o vinu iz Argenteuila, nekoć prestižne regije koja je na kraju vinima preplavila predgrađa Pariza. Igra se bliži kraju i vrijeme je da izaberemo pobjednika. U tu svrhu svećenik polako nestaje, svijeća mu ispada iz ruke i on tone u duboki san (“išao je služiti misu ali u sebi”, našalio se netko iz publike). Kralj je probao sva vina iz svog kraljevstva, a ono s Cipra proglašava pobjednikom, dodjeljuje mu trofej i titulu pape.
Louis Félix Amiel PhilippeII – Roi de France (1165-1223)
Riječ je svakako o slatkom, egzotičnom i prilično rijetkom mediteranskom desertnom vinu, kakvo je u srednjem vijeku slovilo kao dragocjena delicija diljem Europe, a danas više nije u središtu pozornosti.
Ne zna se točno koje je vino Filip odabrao, no postoje nagađanja da je njegovu naklonost steklo vino Commandaria, stil koji je Richard Lavlje Srce nazvao “vinom kraljeva i kraljem vina”, a koji se na Cipru proizvodi već više od pet tisuća godina. Ne znamo je li razlog pobjede ovog vina bilo uvjerenje da ima afrodizijačka svojstva, ali ono je utrlo put današnjim sve brojnijim vinskim natjecanjima diljem svijeta.
NAJSTARIJE OCJENJIVANJE U REGIJI
Ljubljansko razstavišče organiziralo je prvu izložbu i degustaciju vina u Sloveniji 1926. godine, no prvo moderno natjecanje Vino Ljubljana, koje se smatra najstarijim na svijetu, održano je 1955. godine pod pokroviteljstvom Međunarodne organizacije za lozu i vino (OIV). ). Valja spomenuti da vinska natjecanja u Sloveniji vuku korijene iz 1811. godine, kada je održana Degustacija ilirskih vina, dok na Ljubljanskom vinskom natjecanju paneli međunarodnih žirija danas kušaju oko 600 različitih vina iz 30 zemalja.
Tekst i fotografije s portala Vino.rs: Sergej Petrov
https://www.vino.rs/aktuelno/vinske-prie/item/4420-najstarije-ocenjivanje-vina-na-svetu
