“Svaka je berba ista i svaka je berba različita, i svatko zna što je berba i nitko osim onog koji je brao ne zna točno što berba jest.”
Ovim riječima Ante Senjanović, sin vinara Milana Senjanovića započinje svoj tekst o ovogodišnjoj berbi, koji prenosimo u cijelosti.
Milan Senjanović
Berba, jematva, trganje, najbitniji trenutak u životu vina (ili bolje – prvi među bitnima), kraj je godišnjeg ciklusa brige o lozi i početak godišnjeg ili višegodišnjeg (ovisi o kojem vinu se radi) ciklusa brige o vinu. A i kad kažemo berba, trebali bismo najčešće reći berbe – tko radi s više sorti grožđa, često će imati sorte koje dozrijevaju u razno vrijeme, pa ih u razna vremena treba i brati.
Tako je i kod vinarije Senjanović na Visu, od kasnog osmog mjeseca, kad u Tihobraće polju kreće crljenak i rane bijele sorte u vinogradu nad Ženkom, preko ranog devetog kad iz Dračevog polja stiže vugava, njegove sredine kad je na redu kuč, i konačno, kraja mjeseca kad se pod vinarijom, u Tihobraće polju trga plavac mali.
Foto: vinarija Senjanović
Do svega što ljubitelji vina vole – profinjenosti mirisa, složenosti i beskrajnim novostima okusa, elegancije kojom iz butelje u teku crveni i zlatni tonovi u kristalnu čašu – put vodi preko teškog i prljavog posla berbe. Sati u kojima se na zemlji kleči, sjedi, saginje, grabi grozdove, vuče kašete ili puni kante, u kojim se krca urod u traktor i nosi na obradu, u kojima se na ruke diže i prazni stotine kašeta, kroz ruke prolaze tone i tone, iz muljače pršte peteljke grozdova, a masulj juri spletom cijevi do svog tanka. Naporni sati, ali sati koji završavaju veseljem uspjele godine i veseljem zajedništva svih koji su pomogli da pothvat uspije.
Foto: vinarija Senjanović
Počelo se rano u subotu, s namjerom da dvadesetak berača sve obere u jedan dan, kako ne bi kišna nedjelja možda pokvarila stvari. Grožđe je u izvrsnom stanju, iako je treća sušna godina za redom izgleda malo izmučila lozu. Kašete su raspoređene po početnim redovima, pripremljena je voda za berače, iskusna ekipa se efikasno raspoređuje, šeširi i kape izranjaju i uranjaju u zeleno more. Pod maslinama zasađenom stranom, preko pet stotina metara blage padine, vinograd se spušta od vinarije i kuće obitelji Senjanović prema sredini polja. Susjedi su drugačije procijenili kada valja brati, pa nema nikog drugog naokolo
Foto: vinarija Senjanović
Nakon nekog vremena, kreće traktor skupljati napunjene kašete. Dvadesetak kilograma grožđa po kašeti, dvadesetak kašeta po prikolici, oko 8 tona grožđa – koliko to puta treba traktor ići amo-tamo? Svaki put od vrha do dna vinograda i nazad – koliko je to kilometara? Prevedenih i prehodanih. Sve doneseno se sipa u muljaču, stroj koji odvaja grožđe od peteljki, i razbija ga tako da iscuri sok. Pumpa goni mješavinu raspuklog grožđa i iscurenog soka u tank za maceraciju, u kojem će se idućih nekoliko dana te kožice grožđa namakati u soku i dati mu onu krasnu boju plavca koju svi volimo. Traktor ide nazad, i skuplja nanovo.
Foto: vinarija Senjanović
Male pauze, netko nešto usitno marenda, odmori se. Sati idu, ide i ekipa prema kraju vinograda. U neko ranopopodnevno doba – kraj je. Skupljaju se svi na terasi kuće i radni dan završava pašticadom, jer kako bi drugačije? Pogled je prema vinogradu koji izdaleka izgleda jednako, red do reda loza koje se spuštaju u daljinu – ali znamo da je različit, jer je lozje dalo svoje i odnijeli smo mu sve grožđe, osjeća se sjetna praznina, jesen počinje viriti između lišća. U daljini, Sušac miruje u pučinskoj izmaglici, mir je i tišina nad poljem. Čišćenje će pričekati sutradan…
Nove etikete vinarije Senjanović
Evo kako je bilo na predstavljanju vinarije Senjanović u Zagrebu!
Viška vinarija Senjanović predstavila je svoja vina zagrebačkoj publici!
