Žlahtina! Treće, a prvo! Treće vino koje sam kušala iz garažne vinarije Karleuša Wines iz Kastva, a prvo koje me (pod)sjeća na luda ljeta ranih devedesetih, kad smo iz Senja išli na čašu žlahtine u Vrbnik, na Krk! Prva kojoj sam posvetila radionicu u svom serijalu edukativnih sljubljivanja vina i hrane – Abeceda finih zalogaja, (davne 2014.), počevši dublje razmišljati o izvornim sortama i njihovoj vrijednosti za Hrvatsku.
Ž… kao žlahtina. Žlahtinu sam tada, u simpatičnom bistrou Pauza, u Preradovićevoj, sljubila sa žgancima, da bude ponovno na … slovo ž, igra riječi i slova i okusa, a kockice zapečenih žganaca bile su nježno začinjene i žalfijom… Sve je to žlahtina lijepo prihvatila i uživala u igri sljubljivanja. A onda je i moja druga autorska priča (nakon graševine) u časopisu Slano&Slatko 2015., u rubrici Dame biraju – bila žlahtina.
Sorta ženskoga roda, nježnije građe, ljupkosti, djevojačke zavodljivosti. Tada sam pisala o povijesti sorte i opisala 5 vrbničkih žlahtina aktualne berbe 2014. koje su me se tada dojmile ( Šipun, Ivan Katunar, Nada, Toljanić, PZ Vrbnik) …
****
Godine 2023. eto mene opet sa žlahtinom. Skromno bi bilo reći da je “Plemenita”– posebna. Katkada nedostaje pridjeva, jer riječi – posebna, jedinstvena, zanimljiva, drukčija… često se ponavljaju i nakon nekog vremena (skoro) gube na značenju. Posegnuh u VRH (Veliki rječnik hrvatskoga standardnog jezika) u potrazi za sinonimima jedinstvenoga – te naiđoh na riječi: inkomparabilan, izniman, izvanredan, osobit… ekskluzivan, besprimjeran, individualan … Koji joj najviše odgovara – zaključit ćemo zajedno na kraju priče.
Kakva li je? Lijepa! Nježne žute boje. Na nosu svježa, s nešto citrusnih nota ali i livadnoga cvijeća i primorskih ljekovitih trava. Miriši na trputac, pa malo na lipin cvijet, pa na kraju dobije medne note. Slojevito. ( to su karatkteristike svih vina Karleuša koje sam kušala – slojevito mi se otkrivaju, a ja uživam kad „skužim“ neki novi miris, neki novi okus!) . U jednom trenutku, kada sam zavrtila čašu, došao mi je i miris mora, u onom trenutku kad zapljusne stijenu, a na njoj motar (u kasnoj proljetnoj etapi, pred branje…). Kad se vino smiri, evo opet mirisa cvjetnog meda. Na nepcu slast, svježina, ugodna kiselost koja vinu daje trajnost – i dat će mu i u budućnosti (ako dočeka malo starenja u boci!). Ova je žlahtina, ne zaboravimo, iz 2022. – njezina slast u ustima traje, a mineralnost i užitnost zove na neki suptilni, nježni zalogaj, iako – može i bez njega. Moj je zalogaj bio onaj koji sam isprobavala za Božić: borić od pečenih tikvica i zrnatog svježeg sira pomiješanog s abc sirom za mazanje, uz dodatak soli sa limunom Adorable (krčki brend!), hvarskim začinom za ribu Fjori Fora, prženim isjeckanim domaćim ( slavonskim lješnjacima) i malo mladog maslinovog ulja s Hvara (2023) – Seca Eva Marija. Obožavam tikvice i sve što napravim s njima (mi) je prefino – ovdje sam možda i subjektivna – bilo mi je savršeno (omjeri su bili „odokativni“). Bit će to sigurno prvo predjelo na ovogodišnjem božićnom stolu.
Kako je nastala žlahtina „Plemenita“ (jedna od 4 etikete vinarije Karleuša) – upitala sam Vanju Karleušu, po zanimanju pomorca, a po zvanju – vinara garažista & hobista iz Kastva, koji je svoju ljubav i strast pretočio u – inkomparabilna vina!
“Godinu prije nego smo odlučili napraviti naše prvo bijelo vino, proveli smo ljeto na prelijepom Krku degustirajući žlahtine naših poznatih vinara. Pomno smo gledali što imaju, što nude te smo zamjetili da nitko ne radi žlahtinu u akaciji (bagremu). Potom smo proučavali imena te smo uvidjeli da nema imena od kojega ona zapravo dolazi. Pomno smo birali ime imajući na umu njezinu izvornost, pritom ne želeći uvrijediti druge proizvođače . Odlučili smo tako nazvati je Plemenita jer dolazi od slavenskog pridjeva “plemenit”, staviti je u drvenu bačvicu od akacije od 225 lit naše poznate bačvarske obitelji Pozvek. Bačva je bila lagano paljena jer je i sorta lagana – željeli smo joj dodati mali proljetno cvjetni dodir kako bi postala posebnom, i kako bismo joj ublažili kiselost. Željeli smo da bude posebna jer znamo da na Krku svježih žlahtina ima u izobilju. Grožđe dolazi od našeg dobrog prijatelja iz Vrbnika, koji ima generacijama svoje nasade u Vrbničkom polju. Etiketu sam sam skicirao dok sam bio na brodu, inspiriralo me Vrbničko polje pred berbu te planina iznad njega, a dodao sam zlatne grozdove i let ptica. Tako smo odali poštovanje našoj izvornoj sorti za koju smo dobili same riječi hvale i od samih Krčana – koji kažu da je „definitivno drukčija” – što nam je i bio cilj. Plemenita odležava 6 mjeseci u drvenoj bačvi, zatim se stabilizira u inoxu, potom bistri, filtrira i puni u boce pred samo ljeto. Preporuka sommeliera za sljubljivanje: škampi na žaru ili sirovi ako nema limuna po njima; bijela riba na lešo ili na žaru, riblji carpaccio s maslinovim uljem.”
A kako je sorta dobila ime? Zavirimo u povijest …
Od kuda nam dolazi žlahtina? Prodrijetlo joj je nepoznato, smatra se izvornom sortom kvarnerskih otoka i priobalja. Mnogo se istraživalo raznim genetskim postupcima – i nije se pronašla ni na drugom mjestu, ni pod drugim imenom. Jedinstvena je i zasebna. Prvi se put spominje u literatururi 19. stoljeća gdje se kaže da daje plemenito vino. Doista, ime potječe od slavenskog pridjeva žlahten, što znači plemenit. Sinonim je žlajtina. Često joj se uz ime dodaje pridjev koji opisuje grozd – žuta, mala, vela… A svi ćemo je se prisjetiti iz zlatnih devedesetih kad je i najpoznatiji pridjev bio – zlatna.
O vinariji Karleuša, o pojmu garažna vinarija i garažistima pisat ću uskoro. Želite li (ipak prije) saznati više, zapratite vinariju na odličnom Instagram profilu karleusa.wines/– a ako poželite žlahtinu na blagdanskom stolu, znajte da garažne vinarije nemaju velike količine vina jer – nemaju svoje vinograde (kupuju od drugih), stoga … pravac Kastav !
I za kraj… koji pridjev ćemo napisati uz ” Plemenitu ” ?
Plemenita je jedinstvena, zanimljiva, drukčija… ona je svakako inkomparabilna, osobita… možda čak i ekskluzivna, svakako individualna? Kušajte i – izaberite sami svoj pridjev!
