Napravi vino, klasično u bačvi, pa ga napuni u bocu i pusti da još jednom provrije. Ostavi mjesecima, čak i godinama da zrije na vinskim kvascima. Potom ga pažljivo otvori. Ako je dio mjehurića iscurio, dotoči vinom ili likerom koji će dati slatkoću i arome, pa pusti da još odleži u podrumu. To je, ukratko i pojednostavljeno, klasična šampanjska metoda proizvodnje pjenušaca. Proces može trajati godinu dana, ali za one bolje traje tri, četiri, a kod najboljih šampanjaca čak i sedam ili više godina. Zato su skupi i zato im treba pristupati s poštovanjem.
Nikako ih ne mućkati i prolijevati nakon što čep izleti iz boce brzinom koja, ako je pjenušac zagrijan, može doseći i 100 kilometara na sat. Pjenušac se otvara nježno, da čep ostane u ruci, a mjehurići se sačuvaju i perlanjem ukrase čašu.
