Nakon uspješne splitske prezentacije, i Zagreb je dočekao svoju – u posebnome spoju vina Carić i hvarske poezije i čokolade.
Pjenušavo biser vino Danica vinarije Carić i stihovi posvećeni njoj, ali i bijeloj čokoladi Bosi, stvorenoj upravo za Danicu, bili su protagonisti večeri vina i poezije, održane 12.12. u zagrebačkom restoranu Fino&Vino, uz posebnoga gosta večeri, pjesnika Enesa Kiševića.
Za ukusne sljedove pobrinuo se vlasnik restorana Krešimir Šesnić, a za početak i kraj prezentacije „jelšanska tvornica čokolade“ Gamulin Chocolates. Glazbena pratnja bila je, poput one u Splitu, odabrana i prilagođena svakom vinu (ali ne uživo, nego s CD-a), a Oliverovu Cesaricu su gosti sami otpjevali.
Uz svako se vino čitala poezija, najprije dviju hvarskih pjesnikinja Katarine Makjanić (iz zbirke Čȁ moji, Čȁ tũjȉ, bagãji) i Zorke Bibić (iz knjige Blues za dobri otok) , a na kraju je svoje (i neke poznate svjetske) stihove govorio Enes Kišević.
Večer je počela uz pjenušavu „sjajnu zvizdu hvarskog neba“ Danicu i bijelu čokoladu Bosu.Tom je prigodom Ivana Krstulović Carić, direktorica marketinga vinarije, ispričala kako je Danica dobila ime: budući da je pjenušavo vino poput zvjezdanog neba, Ivana je tražila zvizdu i našla je u svojoj obitelji, zvizdu i nonu Danicu. Upravo Danica učinila joj se predivna priča o ljubavi, otoku i Dalmaciji – snažna žena nona Danica, ali i zvizda koja hvarskog težaka prati u negovom dnevnom ritmu, simbol ženske ljepote opjevan u mnogim klapskim pjesmama. Uz nonu Danicu, još je jedna baka bila snažna i velika žena, baka Bose vlasnice „čokolaterije“ Fedre Gamulin, što je bio dobar povod da Fedra osmisli čokoladu, nazove je po svojoj baki Bosi i priključi se u degustacijama Danici.
Katarina Makjanić je na početku recitirala svoju pjesmu napisanu i posvećenu upravo ovom vinu – Danici.
DANȈCA
I danȁs se ustô zōrôn,
prî sûnca istȍka,
prîn svĩh,
i selȁ i bȅštijih…
Upūtî se ȕ noć,
u tišinȕ,
ȉma sômo zvīzdȅ
za kumpanȉju,
a ôn ȕvik ȉšće,
ȕvik nõjde
meju njȉma nôjlȉpju,
nôjsjajnȉju…
Uz vino Cesaricu 2018 (hvarski cuvée bogdanuše, pošipa, maraštine i prča), Katarina i Zorka i Enes našli su svoje prigodne stihove.
Posebno je mjesto na večeri vina i poezije našla Ljubav, u vinu Jubo’v (2017) gdje su se sretno spojile strane vinske sorte (syrah, merlot i cabernet sauvignon ) i domaći plavac mali – u velikoj rabljenoj bačvi koja im je sačuvala voćnost i radost ispijanja čaše više, a pratila ga je pjesma Lipa moja. Stihove pjesme Jubov recitirale su Ivana i Katarina.
Svoju snagu i potencijal pokazao je na kraju večeri plavac mali Plovac Ploški barrique 2013, premijerno donesen u Zagreb, odnjegovan u velikoj drvenoj bačvi, pun, snažan, slojevit i zavodljiv. Uz plavac mali lijepo su se složili stihovi našeg velikog pjesnika -vinara koji svojim pjesmama često ukazuje na uzvišenu vezu vina i mora, otoka, neba i čovika – Luke Krajančića:
„Njemu su granica more i nebo. A čoviku? I čovik može bit Otok a vino čovik, ali, samo je u vinu i more i Otok i nebo i čovik.“
Za sam kraj degustacije, ponuđeno je i iznenađenje, Plovac Ploški barrique 2012 uz Gamulin praline s rogačem i medom. Zaslađeni ovim ljupkim zadnjim zalogajem, gosti su zadovoljni otišli u zagrebačku adventsku noć, s još jednom poslovicom u mislima: „In vino veritas“ (U vinu je istina) nastalom još u 6.st prije Krista, što je ujedno i naslov pjesme poznatog starogrčkog liričara Alkeja koji kaže:
„Vino, dragi moj, i istina, su stari prijatelji. Vino je ogledalo ljudske duše, Zato ni jedno drugo drvo prije loze nemoj posaditi“