Vincekovo je praznik vinara kojim počinje vinogradarska godina. Stari je to običaj koji počinje druženjem u vinogradu i blagoslovom loze, a nastavlja se uz gastronomske delicije i pečenje kobasica na otvorenom plamenu, uz degustacija vina.
Sveti Vinko (San Vicente de Zaragoza), đakon i mučenik iz vremena cara Dioklecijana, zaštitnik je vinogradara i vinara.
Kada je početkom 4. st., Dioklecijan pokrenuo progone protiv kršćana, Dacijan, upravitelj Valencije, uhitio je u glavnom gradu i bacio u okove biskupa Valerija i njegova tajnika Vinka. Provelu su u zatvoru dugo vremena, nepokolebljivo se odupiravši svim pokušajima da ih Dacijan odvrati od kršćanstva. Nakon smrti Vinkovo tijelo je bačeno lešinarima, ali ga je obranio gavran. Dacijan je potom bacio tijelo u more, ali je ono isplivalo na obalu pa su ga kršćani tako imali prilike uzeti. Sahranila ga je jedna pobožna udovica. Nakon što je uspostavljen mir u Crkvi, podignuta je kapela nad njegovim ostacima izvan zidina Valencije. Nekoliko je legedni o njegovim relikvijama, neki kažu su donesene u Lisabon, drugi tvrde da su relikvije donesene u Castres 864.godine. Cremona, Bari i još neki gradovi tvrde da također posjeduju njegove relikvije. U Rimu postoje čak tri crkve posvećene sv. Vinku (jedna blizu bazilike sv. Petra, druga u Trastevereu, i ona koju je izgradio Honorije I. (625.-638.), a koju je obnovio papa Leo III., 796. godine.) Zaštitnik je vinara, staklara i mornara, kao i Valencije, Zaragoze i Portugala. Ime mu je latinskog porijekla i znači: pobjedonosan.
***
U nas je slavljenje Vinkova, Vincekova, Vincekuše uobičajeno u kontinentalnim vinogorjima, posebice u Zagorju, a tradiciju čuvaju i na Vuglec bregu gdje se svake godine obilježava blagdan zaštitnika vinara, rezidbom u vinogradu i vješanjem kobasica i špeka na lozu kako bi urod bio što bolji.
Sveti je Vinko danas, jedan od pet zapovijedanih vinogradarskih blagdana uz koji je i precizno propisan obred koji valja obaviti. Bez obzira na studen, dubok snijeg ili blato, mora se doći do trsa: gazda tada ritualno odreže tri grančice s tri pupa, koje zatim stavlja u kuću uz prozor da bi se predvidjelo, kad grančice potjeraju, kakva će biti godina.
Trs na Vuglec bregu rezao je vlasnik vinarije, Boris Vuglec.
Orezani je trs obredno poškropio Mario Vuglec – “krstio” se starim vinom a obješene kobasice označuju želju za plodnošću i dobrim urodom. Po pučkoj navadi, sve je bilo praćeno pjesmom i svirkom, a budući da pravi domaćini nikada ne idu u vinograde sami, ondje su odmah počastili vinom nazočno društvo. Kušalo se u vinogradu vino, a nakon toga slavilo se uz slasne zalogaje: od pečene slanine, kobasica, do uobičajenih domaćih specijaliteta restorana Vuglec breg. Zabava i radosno raspoloženje trajalo je do duboko u noć, uz prve ovogodišnje pahulje snijega.
Više fotografija: https://www.facebook.com/pg/juliofrangenfoto/photos/?tab=album&album_id=2697598533659413