Priča o zelenom silvancu!
Zeleni silvanac je stara sorta. Prema nekim izvorima podrijetlom je iz Austrije (Silvaner), a neki kao moguću domovinu spominju i Transilvaniju. Novijim istraživanjima utvrđeno je da su mu roditelji traminac bijeli i biela belina velika („starohrvatska belina“). Ime mu potječe od latinskog silva („šuma“) ili saevum („divlje“) pa se njegovo podrijetlo pogrešno dovodilo u vezu s divljom lozom, Vitis sylvestris. Vina silvanca zelenog ugodna su i pitka. Danas se najviše uzgaja u Njemačkoj, gdje je doveden iz Austrije, u pokrajinu Franken.
Silvaner je najveću ekspanziju imao 1960-ih i 1970-ih, kad je bio najraširenija sorta u Njemačkoj (a i danas je polovica svih površina u Njemačkoj). Nalazimo ga u Francuskoj (Alsace), Rumunjskoj, Slovačkoj, Mađarskoj, Sloveniji, SAD. U Hrvatskoj je sorta rasprostranjena u kontinentalnim vinorodnim područjima, a nadaleko je poznat Zeleni silvanac iz Orahovice koji se ondje uzgaja još od 1978. godine.
Na radionici 14.10.2020. smo kušali čak 12 vina silvanca zelenog. Krenuli smo s najmlađima – kušajući ih uz sireve i voće koje se može i (aromatski) naći u vinu.
U prvoj skupini bila su 3 vina. Zeleni silvanac Jasne Antunović (2020) bio je tek napunjen iz inoxa, za našu radionicu, mlad i mutan, da upoznamo sortu u trenutku kada vino još “radi” i nije spremno za tržište. Tu je bilo baš zanimljivih mirisa, ponajviše tropskih – mango je dominirao. Drugo vino je bilo slovensko, iz Lendave – Magdič vinarstvo (2019) polusuho, ugodno, herbalno – zeleno vino. Možda malo prenježno aromatski. Još jedno slovenski vino – Doppler (2019) iz Štajerske imao je jače tijelo, puni okus i finu pitkost.
U drugoj skupini imali smo vina – uz zapečeni sir brie. Prva dva izvrsna predstavnika Plešivice – mlada vinarka Lana Alujević i već renomirani Damir Režek.
Oba vina su bila aromatski fina, voćna, srednjega tijela i duge trajnosti. “Super, super” za plešivičke silvance, uzviknuli su polaznici. Međimurski Lovrec 2019 pokazao je svoju prelijepu svježinu, sa zelenom jabukom na nosu i jednostavno pitkošću.
Da ne bude uvijek sve isto, između druge i treće skupine vina ubacila sam jednog “uljeza” – austrijski zeleni veltliner 🙂 – Grüner Veltliner 2019, Kamptal DAC, Domaine Gobelsburg koji su polaznici prepoznali kao drukčije vino.
U trećoj skupini kušali smo 4 ozbiljnija vina uz paštetu od šarana i uz dimljenog šarana iz Orahovice: Lovrec 2018 vino je koje nas je zadivilo svojom aromatikom, i dalje je na nosu bila zelena jabuka, uz malo vinogradarske breskve koja je zaokružila vino aromatski i dodala slast na nepce.
Zeleni Silvanac vrhunski Orahovica 2018 dokazao je na prvi gutljaj zašto ima dugu i neprekidnu popularnost u Hrvatskoj – vino je fino, trajno, slasno, i paše najbolje uz dimljenog šarana.
Uz šarana se jako dobro snašao i iločki silvanac Krešić (2017) s mirisima vinogradarske breskve i dugom trajnošću. Predstavnik odležanih vina – erdutski zeleni silvanac 2011 Antunović – iz privatne arhive vinarke Jasne Antunović pokazao je dugovječnost ove sorte – “dobro vino, ugodne aromatike, mednih nota, slasno! ” – opisali su polaznici!
“Šećer na kraju” – nije baš bio šećer, ali su bila slatka vina – uz bijelu čokoladu i bijelu tortu. Dva silvanca Orahovice bila bi doista sami po sebi fini desert i bez bijele čokolade:
Zeleni silvanac Jezerac – kasna berba, 2019 i Orahovica – izborna berba bobica, slatko 2011 uljepšala su završetak večeri zelenog silvanca.
Slažem se s izjavom jednog od polaznika – “Zeleni silvanac je vino za duga druženja”! – dopustite da vas zavede i pozovite ga u svoj dom, između ostaloga i zato što je izvrsna vrijednost za novac – većina ih košta oko 50kn.