Tematsko predavanje otvorilo je nove poglede na vinski turizam na otoku Hvaru 

Udruga Hvarski vinari, TZ Splitko- dalmatinske županije i TZ grada Hvara organizirali su posebnu degustaciju hvarskih vina u „posezoni“, sredinom listopada, čiji je cilj bio privući turiste željne vinskih sadržaja izvan ljetne sezone. Degustacija hvarskih vina  u Arsenalu bila je poprilično posjećena: uz strane turiste, kojih je i dalje zavidan broj na Hvaru, bilo je dosta domaćih gostiju, posebice nautičara, i otočana – koji su sredinom listopada malo odahnuli od ljetne vreve i užurbanog ritma opustivši se kušajući vrhunske hvarske kapljice.

Degustaciji hvarskih vina prethodilo je predavanje s temom „Širi pogled na vinski turizam“. Na njemu su sudjelovali Ivana Krstulović Carić, dipl.ing.agr, predsjednica Udruge Hvarski vinari i  Miquel Hudin, vinski novinar i pisac, kolumnist svjetski poznatog vinskog časopisa Decanter. Uvodnu riječ dala je gđa Iva Belaj Šantić, direktorica TZ grada Hvara, suorganizatorica ovoga događanja, a moderatorica je bila Marija Vukelić, prof., vinska promotorica, organizatorica vinskih radionica i događanja.

Ivana K. Carić uvela je nazočne u temu spomenuvši na samom početku najvažnije karakteristike koje obilježavaju vinarstvo Hvara: otočna proizvodnja, kontinuitet i tradicija vinarstva. I sam logo Udruge hvarskih vinara ukazuje na to – „Hvar otok vina, od 384. g. pr.K.“ Govorila je o ulozi vinarstva i  vinogradarstva u ukupnom turizmu na otoku, s obzirom na trendove među kojima je i (zabrinjavajući) stalan gubitak poljoprivrednih površina. „Znamo da je nekad, prije filoksere, otok Hvar imao preko 5000 ha pod vinogradima, a nakon filoksere (ušne bolesti loze), uz nestanak vinograda povezan je i odljev lokalnog stanovništva. Ulaskom Hrvatske u EU, popisano je 500 ha vinograda na Hvaru, a u 2021. godini samo 352 ha, što ukazuje na stalni gubitak poljoprivrednih površina.

Dobrobiti za turizam na otoku nisu samo od poljoprivrede, nego je to i ljepota krajobraza i očuvanje identiteta života na otoku, kao npr. UNESCO baština. Nekoliko je važnih smjernica te baštine – prva je „Starogrojsko poje“, polje kod Staroga Grada zaštićeno Unescom zato što je arheološko nalazište, ali i zato što je poljoprivredni krajolik (parcelizacije površina). Druga UNESCO-va baština je umijeće gradnje suhozida koje su težaci stoljećima gradili po cijelom otoku. Nestankom poljoprivrednih površina i Starogradsko polje i suhozidi gube značaj jer nisu vidljivi i ne obnavljaju se, gubi se ljepota ali i identitet. Treća je mediteranska prehrana, također zaštićena UNESCO-om,  kao stil života na Mediteranu, povezan s ciklusom života vinove loze te običajima koji su pratili te cikluse. Gubitkom vinogradarske proizvodnje gubi se i mediteranski stil života. Pitanje koje se nameće je sljedeće:  može li hvarski turizam pružiti autentičnost ako se izgubi poljoprivreda?  Dobrobit od poljoprivrede nije samo prihod, to je očuvanje kulturnog krajolika, stil života koji daje autentičnost turizmu –  naglasila je I.K.Carić u svome izlaganju.

Miquel Hudin

Miquel Hudin spomenuo je nekoliko svjetski poznatih vinskih regija, neke koje nam ne trebaju biti primjer u vinskom turizmu, poput Doline Nape jer Amerikanci potpuno drukčije doživljavaju i piju vino, te imaju drukčiji pristup enoturizmu od Europljana. Bolji primjer je bliža, španjolska „Rioja“ koja je razvila pojam „vinske destinacije“ dovodeći ciljano vinske turiste u područje gdje nije bilo ničega. „Govorimo o regiji koja nema aerodrom, nema ni dobru povezanost vlakom, a ima oko 600 vinarija, tako da i dalje mora raditi na vinskom turizmu! – naglasio je Hudin, te dodao:  „Priorat u Kataloniji je posebno zanimljiva vinska destinacija, 18 km od obale, cca 2 sata od Barcelone autom, zadnjih 20 godina uspješno razvija vinski turizam, a kad usporedimo s Hvarom, on je udaljen 2,5 trajektom od Splita, 1 sat katamaranom te ovisi o tim linijama i dobrom vremenu za plovidbu, prometna povezanost je loša, ali kad dođete na otok, onda ostanete dulje i to je dobra strana. Dobra je infrastruktura na otoku, ima dobrih restorana i hotela, ali ipak, danas, sredinom listopada, tri kafića u kojima sam želio popiti kavu bili su zatvoreni, a ima još puno turista na otoku! Zaključno, u doba sezone sve funkcionira, ali poslije više ne.  Trebali biste dulje imati otvorene hotele i restorane, jer vinski turizam je jači u proljeće i jesen, nego u sezoni. Slično je i u Španjolskoj, od lipnja do kolovoza enoturizam gotovo i ne postoji. Treba odvojiti pojam enoturizma i odvojiti ga od sezonskog, ljetnog, turizma na plaži.“ – rekao je  Hudin. Predložio je Hvaranima povezivanje sa Santorinijem, koji je također otok pa možda nađu neke sličnosti i dobra iskustva za podijeliti.

Siniša Matković Mikulčić

U raspravu se uključilo nekoliko vinskih znalaca koji se dugi niz godina bave vinskim turizmom i promocijom vina na otoku, među ostalima Siniša Matković Mikulčić, vlasnik turističke agencije „Secret Hvar“ koja radi vinske ture. „Prva važna činjenica o vinskom turizmu jest da mnogi turisti nemaju predznanja o hrvatskim vinima, najviše Amerikanci. Trebalo bi stoga više raditi na promociji lokalnih sorti u inozemstvu, i trebalo bi više raditi na izvozu. Mnogi kušaju vina kod nas, ali ih ne žele (ili ne mogu) ponijeti u svoje zemlje, npr. Ameriku, te žele dostavu. Ni taj problem nije baš potpuno riješen.“  S druge strane, dosta vinara prodaje vina na kućnom pragu, pa im se to ne čini važnom stavkom u općem promicanju hvarskih vina, za razliku od npr. Priorata koji proda godišnje oko 6 milijuna boca, od toga 90% izvan Španjolske, što govori da kupci poznaju ta vina i kupuju ih u svojim zemljama, posebice u Americi, nadovezao se Hudin. Ako se vina ne prodaju izvan zemlje proizvodnje, kako bi strani turisti saznali za njih i došli na destinaciju ih kupiti? Hudin je naglasio da već 20 godina piše o hrvatskim vinima, a da još ima ljudi koji ne znaju za njih i ne zanima ih. Većina ih poznaje i voli vina Grčke i Italije, a nešto između ih baš i ne zanima – tu spadaju i vina okolnih zemalja (Crna Gora, Srbije, Bosna, Slovenija), pa čak i na Vinskoj Akademiji WSET nema poglavlja o tim vinima. Znači, treba dosta vremena da se o tim vinima sazna u širem kontekstu, ali funkcionira, jer prije 40 godina nitko nije znao gdje je Priorat, nije se znalo za sortu tempranillo u Rioji, a danas je Španjolska poznata, priznata i popularna vinska destinacija. Za sve treba vremena!

Sv. Nedjelja

Sljedeće pitanje bilo je –  kako i tko treba pokrenuti inicijative za poboljšanje vinskog turizma i oblikovanje vinskih turista u predsezoni i posezoni?  Trebaju li vinari i udruge dati prijedloge ili čekati da se  „institucije“ pokrenu? Hudin je naglasio da je to ono vječno pitanje i problem „što je bilo prvo, koka ili jaje?” I u Španjolskoj ima bezbroj inicijativa kako bi se javni interes i novac uključio, ali ni ondje nije uvijek uspješno. Treba se poklopiti dobra ideja i dobar trenutak …  “Iz osobnog iskustva znam da u regiji gdje živim, Priorat, najvećim dijelom su to osobne inicijative i promocije koje pokreću sami vinari, putuju, promoviraju i sebe i regiju, a taj uspjeh je prije svega njihov i nema veze s državnim institucijama. Vinari su najzaslužniji za prepoznavanje regije i vina u svijetu!  – istaknuo je Hudin.

Bogdanuša

Pri spomenu „zimskog vinskog turizma“ na Hvaru, relevantna je činjenica da mnoge vinarije nisu otvorene jer nemaju –  grijanja. I već sama podjela na zimski i ljetni turizam nameće zaključak da je „ljetni“ turist rijetko  “pravi vinski turist“. On najviše vremena provede na plaži,  a posjet vinarijama je usputna stanica. Vinskoga turista ne zanima samo vino nego i gastronomija, povijest, znanost, kultura, glazba – od svega pomalo. To je malo zahtjevniji turist od „ljetnoga“, ali može mu se i više naplatiti jer je on „specijalizirani turist“.

Zaključak ove zanimljive diskusije nametnuo  se „sam od sebe“:  „Sada je važno povezati sve dijelove lanca i imat ćemo dobar otočki turizam – jer, kako je već rečeno, sve imamo, samo nismo dobro povezani. Ministarstvo turizma i turističke zajednice trebaju tijekom cijele godine više promovirati vinski turizam, hrvatske vinske sorte, gastronomiju, priču o vinima, i kad turisti već unaprijed znaju nešto o vinu, onda će lakše doći na destinaciju i sami poželjeti piti vina i unaprijed planirati svoja putovanja, a ne doći kao slučajni turisti. Imamo iznimno bogatstvo izvornih, lokalnih vinskih sorti, vina laganog i jakog tijela, niskih, srednjih i jakih alkohola, imamo sve adute za privući zahtjevnog vinskog turista. – sumirala je Ivana Krstulović Carić.

Vinograd Bogdanuše – Vina Carić

Treba se malo više potruditi, uključiti lokalnu zajednicu, i s vremenom će i hvarska vina postati prepoznatljiva kao što su danas vina Priorata. Na dobrom smo putu jer višestoljetna  tradicija proizvodnje grožđa i vina na otoku Hvaru traje, ide dalje, daje izvrsne rezultate zahvaljujući, prije svega vrhunskoj  kvaliteti  grožđa, i vina,  ali i mnogim aktivnostima tijekom i nakon ljetne sezone koje osmišljava udruga Hvarski vinari s partnerima. Zajednička promocija i aktivnosti uklopljene u turističku sezonu, ali i izvan nje najučinkovitiji su kada se unaprijed planiraju i realiziraju, stoga vinari i lokalna zajednica i država trebaju imati zajednički cilj i u njemu se udružiti ka postizanju željenih, boljih i vidljivijih rezultata na globalnoj razini.

O vinskoj degustaciji u Arsenalu

Na Vinskoj degustaciji u Arsenalu sudjelovale su vinarije članice udruge Hvarski vinari (Bartol,  Ventus, Pavičić, Matković, Tomić, Bell’Iakov,  Svirče, Zlatan Otok, Vujnović, Carić, Luviji),  otočke zalogaje je pripremila Srednja škola grada Hvara, a za glazbeni ugođaj pobrinuo se sastav – Little Sister.

O degustaciji hvarske sorte bogdanuše u Zagrebu:  BOGDANJUŠA U ZAGREBU!

Fotografije: Vedran Rafael Janić i Zorka Bibić