Nedavni susret s Morenom Coronicom u Dubravkinom putu sjetio me nekoliko zajedničkih projekata i promišljanja o teranu. Prije nego li napišem svoj dojam o Gran Teranu 2013, prisjetimo se s par rečenica osnovnih crta te sorte.
Vino teran prvi se put spominje krajem 14. stoljeća kada se u keramičkim bocama služio carskim izaslanicima, a do prije stotinjak godina bio je najraširenija sorta u Istri. Riječ je o kapljici s karakterom, snagom i postojanošću. Vino je to istarskih težaka, nešto veće trpkosti, no u njemu su rado uživali plemenitaši, dok su ga domaće obitelji iznosile pred dragog gosta. Već na trsu teran upućuje na svoj bogati, robusni karakter. Raste u velikim grozdovima, meso mu je praskavo, a bobice zbijene, s otpornom kožicom. Stoga je teran odlična ideja za one u potrazi za autentičnim i neotkrivenim, za zanesene i željne novih otkrića. Kažu da ima boju zečje krvi – ako ga okrećete u čaši, nazrijet ćete ljubičaste tonove, dok će u aromi prevladati miris maline. Čaša terana odlično će prijati uz jela na bazi mesa i divljači, naročito ako su bogatije začinjena. Preporučaju ga uz pršut i sir, tipično istarsko predjelo.
Moreno Coronica preporuča i nudi teran u lakšim, pitkijim izvedbama, za laganija jela ili samo – uz ugodno poslijepodnevno ćaskanje s prijateljima. Najbolji je kad se poslužuje na temperaturi od oko 18 stupnjeva. Vino je to velikih potencijala i predstojećeg uspona, a europski i svjetski ljubitelji tek trebaju otkriti sva bogatstva i varijante ovog skrivenog istarskog dragulja.
O području Korenika
„Na području Korenika presudnu ulogu ima crveno tlo kojeg karakterizira vapnenasti bijeli kamen, utjecaj mora, guste šume sa stoljetnim hrastovima te bogata fauna. To sve čini pejzaž Korenika u Istri. Žamor traktora, zveckanje škara u vinogradu, pjev vinogradara, zvižduk bure koja puše kroz redove – sve su to zvukovi ciklusa godišnjih doba. Karakteristična voćna vina s iznimnom strukturalnom ravnotežom izražaj su ovoga terroirea, isto kao što su to ljudi koji ovu zemlju obrađuju. Ponizni ali odlučni, ljudi ispred svog vremena, ljudi koji znaju slušati starije, koji su shvatili da vladati prirodom znači biti joj poslušan…” ( http://www.coronica.eu/ )
Na početku i na kraju – malvazija
Voli Moreno to reći, kad se završe večere, kad se kušaju velika vina, “a sada možemo opet malvaziju”. Obično misli na mladu. Osvježi, “ispere usta” i možemo dalje. Velike su sve malvazije Morenove istarske zemlje. Velika ljubav, strast i tradicija je u njima. A njegova je baš prepoznatljiva. Mlada je vesela i cvjetna, a Gran malvazija zrela i opojna.
Uz ove mirne, eto nam i pjenušave. U dva mala gutljaja toliko svježine, mineralnosti i “šampanjastosti“. Oh, da, na prvu je fantastična verzija malvazije u pjenušavoj haljinici. Pjenušac Due. Što li će tek biti kad još mali odstoji ? Jedva čekam…
O Gran Teranu 2013
Govorio je Moreno u Dubravkinom putu o promjenama u vinogradu koje je počeo primjenjivati od 2013., simulirajući uvjete koji su primijećeni prethodnih godina u prirodi, a dali su dobre rezultate – kao npr. “zatravljivanje”. Zašto čekati prirodu, ako se može malo unaprijed pomoći lozi … naravno, kontroliranim sađenjem trave sa ciljem obogaćivanja zemlje organskom tvari…
Bojom tipičan, s ljubičastim sjajem, na nosu bogato voćan – višnja, borovnica, uz mediteransko bilje koje povremeno iskoči kao što negdje izraste, vjerojatno, sporadično uz vinograd. U ustima skladno, puno, moćno, a ipak još mlado. Tanini su tu, oni “teranski”, prirodni, očekivani, dobrodošli, usklađeni. Mineralnost i ugodan osjet istarske zemlje daje mu dodatnu snagu. A tek je na početku svoga životnoga vijeka…
Gran Moreno više ne iznenađuje svojim novim godištima Gran terana, pomno izabrane godine u posebnim bačvama uvijek iznesu bolje “gran” vino od prethodnoga! Bravo!
