Korona vinska kriza osjeća se sve više. Svaki se vinar s njome suočava na svoj način. Mnogo je izazova, postoje neka iskustva iz prošlosti koja bi se mogla prepoznati i usvojiti u razmišljanjima oko izlaska iz krize. Što o krizi misli Davor Zdjelarević, jedan od prvih privatnih hrvatskih vinara, pročitajte u nastavku.
Uvažavajući ovu „korona koreografiju“ kao usud koji poražavajuće vrijeđa ljudsku inteligenciju, ne možemo se oteti dojmu velike moći režisera ove socijalno gospodarske eksperimentalne igrarije i tragikomedije (Big brother). I da nije istinito, bilo bi smiješno, ali sada više nije. Što je u svemu tome jedan obični banalni život, jedna nacija, jedan kontinent, jedna planeta dragom Bogu je svejedno. Režiseri su, naočigled svima nama nemoćnima, upravo u procesu realizacije poslovnog plana, a u njihovu je filmu cijela svjetska populacije u ulozi beznačajnih statista. Gdje je vino u svemu tome? Nema ga u ovom filmu.
Ovaj mali uvod samo je izraz mojih općih pogleda na stvar, no stvarnost je još puno, puno gora. Sačuvaj nas Bože svih istina kojima sada trebamo pogledati u oči. U sukcesiji bivše Juge, stara i novovalna oligarhija pokradoše i protrajbaše sve što se moglo. Odabrani Franjini jugo dinare odvezoše u Bosnu za osobnu korist; tvornice privatizirali i uništili samo za nekretninsku korist. Pod krinkom boljitka stigla nam demokracija na nosačima aviona i banke iz susjedstva koje uz domaće izdajnike i sluge dodatno opljačkaše građane. Ostadoše nam samo more, prazni apartmančić … i hrpa ionako besposlene birokracije i povlaštenih parazita. Nažalost, nama poduzetnicima ne mogu više pomoći ni Franjo Tahi i Matija Gubec zajedno, prekasno je. Spasa nema, pseudo pandemija ukrala nam je i to malo demokracije, turizam izumro u sekundi, tvornica više nemamo, a podrumi puni vina.
Ima li rješenja za predstojeći vinski potop ? E, pa nema!
Sve ono dobro što se dogodilo u novovalnoj reinkarnaciji hrvatskog vinarstva u kojoj sam kao pionir i osobno sudjelovao, ovom situacijom dovedeno je do borbe za golo preživljavanje, pa tko preživi, pričat će. Podrumi su puni vina, domaće tržište je u potpunosti zamrlo, dok je opći standard u brutalnom padu. Svjetsko tržište, na kojem ionako zbog raznih objektivnih razloga mi kao mali nikada nismo pa i nećemo ozbiljno participirati, i samo je sada zakoračilo u dugoročnu globalnu krizu. Zaključak je bolan – ali jasan, slijedi nam nikad neizvjesnija budućnost!!! Kao što se iz starih knjiga zna, jedino objektivno u ovom trenutku biti će jedinstvena zajednička odluka o subvencioniranom državnom/europskom otkupu vina, po nominalnim proizvodnim cijenama uz tzv. prisilnu kriznu destilaciju. Alkohol će se usmjeriti u farmaceutsku industriju i to je to, to je moja prognoza i jedino realno prihvatljivo rješenje.
Sve Vas voli vaš vinski mag Zdjela i želim Vam da preživite !
