Jure Andrijašević. Profesor po struci i nositelj WSET 3 (Wine and Spirit Education Trust) certifikata. Svoje znanje o vinima crpi i proširuje iz višegodišnjeg radnog iskustva u turističkom i ugostiteljskom sektoru te kao suradnik ili suorganizator raznih eno i gastro manifestacija. Tako je nastala i njegova ljubav prema žestokim pićima – “spiritima“, s posebnim naglaskom na viski i gin. A sve ostalo će vam on sam ispričati kroz ovaj mali intervju.

Odakle dolazi tvoja ljubav prema viskiju?

Volim dobre i zanimljive stvari u životu: dobra vina, dobru glazbu, dobro društvo… valjda sam prije ili kasnije trebao nabasati i na dobar viski. Ali ukratko, ljubav prema viskiju je bila brza, neplanirana i slučajna i plod urnebesnih i sretnih okolnosti.

Kako si učio o viskiju?  Literatura, sajmovi, radionice, filmovi  –  druge prezentacije…

Prve informacije su bile s interneta naravno jer je bila riječ o viskiju koji mi nije bio prvi u kolekciji, ali je bio prvi vrlo skupi viski i htio sam vidjeti čime on opravdava cijenu koja je 3-4 puta bila veća od standardnih izdanja koje sam dotad imao prilike kupovati, koje sam volio. Blogovi, vlogovi, recenzije… to je bio novi svijet koji sam otkrio, jednako uzbudljiv i intrigantan kao i svijet vina. Nakon toga su došle knjige, udžbenici, posjete sajmovima po cijeloj Europi, posjete specijaliziranim trgovinama koje su mi se činile kako Alibabina špilja.

Tvoj uzor  kad je riječ o viskiju  – predavač, znalac?

Nemam idola niti slijepo slijedim ičije mišljenje, ali ima nekoliko vlogera i blogera čije mišljenje cijenim. Glavni kriterij mi je pritom njihova strast i moja osobna procjena koliko su nepristrani i nezavisni u svojim izlaganjima. Ponekad je riječ o ozbiljnim viski znalcima, a ponekad o više-manje entuzijastima koji oduševljavaju svojom emocijom. U Hrvatskoj cijenim kolege Darija Grabarića i Tomislava Ruszkowskog koji su riznica znanja, informacija i uvijek zabavnih i inspirativnih radionica uz koje i ja i oni i svi koji vole viski rastemo i razvijamo kritičko mišljenje.

Tomislav Ruszkowski i Jure Andrijašević

Ispričaj nam priču o tvojim prezentacijama u Zagrebu i kako su započele?

Započele su kao ideja u svibnju 2015. kad se na jednoj večeri kod mene doma na kojoj smo sparivali hranu i whiskyje, od aperitiva, predjela, ribljeg i mesnog jela te deserta i digestiva (kuhao je poznati i priznati hrvatski chef Mario Čepek). Tomislav Tuđen iz MIVE je nakon toga predložio da osmislimo koncept i pokrenemo viski klub s radionicama na mjesečnoj bazi. S radionicama smo krenuli u prosincu iste godine i od tada se redovito održavaju (uz trenutni prekid zbog covid19 situacije) – krajem 2017. za vrijeme mojeg tromjesečnog boravka u Norveškoj se kao predavač uključio Dario Grabarić, inače član kluba od početka i vrstan predavač i znalac.

Koliko je bilo prezentacija, tko su tvoji gosti ?

Bližimo se brojci od 50 radionica viski kluba. Radionice se održavaju jednom mjesečno s izuzetkom kolovoza, dakle 11 puta godišnje. Sudionici radionice su ljudi najrazličitijih  profesija, od sommeliera i ugostiteljskih profesionalaca pa do ljudi kojima je viski čista strast i predmet istraživanja i uživanja. Drago mi je da se tu stvorio jedan iskren, ozbiljan i vrlo ambiciozan krug viski entuzijasta koji su krenuli svojim putem u istraživanju svijeta viskija i koji klub i radionice obogaćuju svojim stavovima, iskustvima i druženjima mimo samih radionica. To i jest cilj kluba.

Kako odlučiš o temi, gdje nabavljaš uzorke?

Pri odabiru teme smo potpuno slobodni. Nit vodilja je da svaka tema ima osim samog kušanja viskyja i edukativni karakter kojim gradimo kockicu po kockicu, korak po korak naše znanje i iskustvo o viskiju. Teme pritom mogu biti konkretne npr. treset (kilning), utjecaj drveta (odležavanje viskija), škotske viski regije, sherry bačve, bourbon… i to su uglavnom bile teme koje smo obrađivali prve tri godine. Sada nakon toliko odrađenih radionica teme su često apstraktne, ali s (in)direktnom vezom s temom tako da zaintrigira maštu i znanje polaznika, npr. Supermalts (tema je bila Springbank), Family Affair (Glenfarclas), Sretan Božić (vertikala specijalnih božićnih izdanja Big Peata) itd… Ono što je zajedničko svakoj radionici jest da uvijek prakticiramo blind tasting – nikad ne otkrivamo identitet viskija koji su na line-upu sve do samog završetka kušanja. Tako postižemo da se svi posvetimo viskiju u čaši bez predrasuda o njemu, bile one pozitivne ili negativne, u odnosu na brand, starost, čuvenost destilerije, rijetkost izdanja, cijenu ili izgled boce. To je po mom mišljenju najiskreniji pristup jer sudionici ocjenjuju viski kako su ga doživjeli bez da znaju išta o tome što piju. A mnogi su se već toliko naoštrili u svom znanju da često i pogode o čemu je riječ.

Kad si u Škotskoj, koje destileriju posjećuješ? Imaš li svog favorita kojemu se uvijek vraćaš ili svaki put posjetiš neku drugu destileriju?

Campbeltown i Islay destilerije su definitivno preporuka, ali tu su i mnoge manje ili veće destilerije Highlanda i Speysidea. Ma svaka destilerija nudi specifično iskustvo. Naravno odabir ovisi i o vlastitim referencama.

Koje viski sajmove pohodiš? 

Uglavnom sajmovi po Njemačkoj, Nizozemskoj… često se zaletim i u Budimpeštu i Beč na manje evente. Najzanimljivije je sudjelovati na radionicama koje održavaju ljudi koji rade u samim destilerijama ili su dio užeg tima. U svakom slučaju predivni ljudi. Puno je novosti osobito iz novih, malih craft destilerija, a njihovo vrijeme tek dolazi jer ih se u ovom trenutku samo u Škotskoj pokrenulo nekoliko desetaka i njihovi viskiji su ili tek stigli na tržište, a neke ćemo pričekati do 2032. Za to vrijeme možemo kušati njihove – ginove.

Koji ti je posebno omiljeni viski?

Zadnji dan prije lockdowna u ožujku ove godine sam istetovirao logo Springbanka. To nešto govori o mom stavu prema njihovim viskijima, ali ima mnogo destilerija koje smatram zanimljivim i nijednu ne bih isključio. Istaknuo bih neke: Tobermory (Ledaig), Kilkerran, Kilchoman, Highland Park, Ardbeg, Laphroaig, Glencadam, Glenfarclas, BenRiach, Benromach, Linkwood, Craigellachie, Deanston, Clynelish, Old Pultney, Ben Nevis, Inchgower, Edradour, Imperial, Amrut… definitivno vrijedni pažnje.

Što ti je u viskiju najvažnije?

Osobnost i emocija. Pod osobnost podrazumijevam kompleksnost i crtu individualnosti, ekscentričnosti ili jedinstvenosti. Pod emocijom podrazumijevam sve ideje, uspomene, usporedbe i osjećaje koje kušanje dotičnog viskija izaziva.

Omiljena knjiga/film u kojemu je viski

Kupujem i čitam mnoštvo stručnih knjiga te gledam mnogo dokumentaraca ne samo o viskiju nego općenito o stvarima koje me zanimaju. No književnost i filmska umjetnost nisu nešto čemu poklanjam previše vremena pa ne mogu dati odgovor na ovo pitanje.

Omiljena izjava o viskiju

Sve slavne viski izjave od slavnih sadrže pomalo pretjerivanja, bilo o viskiju bilo u alkoholizmu tako da nemam niti jednu. Više cijenim iskrenu kritiku ili zaključak, pozitivnu ili negativnu, o nekoj pojavi, trendu ili nekom viskiju od bilo kojeg kolege ili člana kluba nego sve slavne viski izjave bilo kojeg influencera ili “selebritija”.

Neka opća zabluda o viskiju.

Dobar viski je skup. Viski je samo za odabrane koji ga kuže. Viski je prežestok da ga se pije samog.

Kako piti viski –  3 pravila za početnike.

Pijte ga bez predrasuda – pozitivnih ili negativnih – otvorena srca.

Pijte ga u primjerenoj nosing čaši (ne u tumbleru), eventualno s malo vode, odgovorno i polako.

Podijelite viski i impresije s dragim ljudima, gradite svoje iskustvo bez straha i kompleksa, učite i uživajte u njemu.

Viski kao vjerojatno najkompleksnije piće će vas obilato nagraditi.

Kako, kada, s kim i gdje  – najradije piješ viski?

U svako doba godine, sam viski uglavnom u hladnijem dijelu godine, laganije „ljetne“ maltove, blendove ili highballs u toplijem dijelu godine, koktele na bazi viskija cijele godine. Sam ili u dobrom društvu.

Ako ne piješ viski, piješ vino? Najdraža sorta, najdraža regija vinska?

Od bijelih riesling. Od crnih cabernet franc. Zadnjih godina sam sklon kušanju opskurnih, nepoznatih sorti te vina s vulkanskih tala. U Hrvatskoj smo sretni s mnogim autohtonim i rijetkim sortama koje vinari sve više i kvalitetnije razvijaju, a blizina vulkanaca iz Italije ili Mađarske te predivnih vina Slovenije i Austrije čini vinsko istraživanje dostupnim, povoljnim i uzbudljivim.

Tomislav Tuđen i Jure Andrijašević

Kad je sljedeće radionica ?

Čim “nova normalnost” ode u ropotarnicu povijesti i zdravstveno-sigurnosne prilike dopuste. Ima još toliko fantastičnih tema i fantastičnih viskija za obraditi i kušati.