Emmanuel Reynaud, jedna od najemblematičnijih figura Châteauneuf-du-Papea te vlasnik posjeda Château Rayas, Château de Fonsalette i Château des Tours, preminuo je u utorak, 25. studenoga, u dobi od 61 godine, nakon duge bolesti. Taj čovjek, jednako misteriozan koliko i talentiran, odigrao je ključnu ulogu u međunarodnoj slavi ove poznate apelacije.
Prije nekoliko godina Denis Saverot i Roberto Petronio portretirali su ovog jedinstvenog vinara, dočaravši njegovu iznimnu priču iz dubina Vauclusea.
Od Château des Tours do vrha Château Rayasa
Nakon njegova pradjeda Alberta, javnog bilježnika u blizini Avignona, obiteljski je vinski posao između 1920. i 1978. vodio djed Louis, poznat i kao “Zapovjednik Reynaud”. Njega je naslijedio stric Jacques, koji je upravljao imanjem do 1997. godine. Bez vlastite djece, Jacques je za jedinog nasljednika odabrao nećaka Emmanuela i prepustio mu trećinu Rayasa. Emmanuel je potom otkupio drugu trećinu od svoje tete, a ostatak od drugog strica, vojnik po struci, kojem je također bilo važno sačuvati cjelovitost imanja. Kao treći od petero djece, Emmanuel je obeštetio svoju braću i sestre.
Sa suprugom je imao šestero djece, od kojih troje radi u poljoprivredi. Emmanuel je odrastao u strogoj, izrazito katoličkoj obitelji, pod snažnim utjecajem ideja Charlesa Maurrasa iz Martiguesa.
Djeca za stolom njegova djeda nisu smjela govoriti, a vino im je bilo zabranjeno. No Emmanuel nije želio slijepo reproducirati tu tradiciju – vlastitu je djecu odgajao s disciplinom, ali bez strogoće, učeći ih zdravim životnim navikama i održavajući snažnu bliskost s njima. Dugo ih je pripremao za buduće preuzimanje imanja.
Početak u Château des Tours – daleko od slave Rayasa
Emmanuel je često govorio o svojim počecima u Château des Tours, iznad Sarriansa – mjestu koje je bilo sve suprotno romantičnoj auri Rayasa. Les Tours je bio mali posjed namijenjen povrtlarskoj proizvodnji, kupljen 1930-ih, gdje polja jagoda nisu bila rijetkost.
Ondje je, govorio je, stekao osnovu da jednog dana može voditi Rayas – ondje je oblikovao svoj stil. Njegov otac Bernard bio je poslan upravo u Les Tours kao “kazna”, jer se protivio autoritetu patrijarha Louisa, koji mu je oduzeo pravo na Rayas i dodijelio ga mlađem sinu Jacquesu.
Nemoguće je razumjeti Emmanuela Reynauda bez povratka na Château des Tours: 60 hektara zemlje i šume, 25 hektara vinograda. Sve grožđe odlazilo je u zadrugu sve do 1988. Godine 1982. njegov otac doživio je tešku nesreću s traktorom. „Imao sam 19 godina i završavao poljoprivrednu školu. Morao sam dati sve od sebe. Bio sam strastven. Jedan radnik i ja orezali bismo 25 hektara Toursa – utrkivali smo se. Tamo sam naučio stvarno razumjeti lozu“, rekao nam je jednom. Emmanuel i njegov otac uzeli su veliki kredit, a vinarija Château des Tours osnovana je 1989. godine. „Deset godina nakon što sam počeo, sve je dobro funkcioniralo – bez ijedne pomoći mog strica Jacquesa“, govorio je. Na Toursu je od najranijih dana počeo eksperimentirati – produženim odležavanjem, različitim oblicima obrade tla i tehnikama vinifikacije. Upravo će ti pokusi kasnije oblikovati vina Château Rayasa, a ne obrnuto, kako se često misli.
S Emmanuelom Reynaudom svako kušanje postaje test istine
Nakon smrti strica Jacquesa 1997., Emmanuel je preuzeo Rayas, premda je već godinama pomagao u radu. Mnogo se nagađalo da je upravo on proizveo slavni Rayas 1995., no on to nikada nije izjavio.
U prvim godinama suočio se s kritikama – dijelom zato što je odmah nametnuo snažan osobni stil. Uklonio je bolesne loze, zamijenio nedostajuće trsove, uveo nova promišljanja vinograda. Tradicionalisti su ga gledali s nepovjerenjem, a rivalitet oko Rayasa također je potpirivao glasine. Ipak, ubrzo je postao neprikosnoveni gospodar Rayasa – vinara čiji rad jedni smatraju genijalnim, a drugi zagonetnim. Svaki novi posjetitelj prolazio bi kroz njegovu tihu provjeru – s njim je svako kušanje bio ispit iskrenosti. Uživao je u usporednim degustacijama. Jednom nam je na Château des Tours poslužio crveno vino na slijepo, nevjerojatne kompleksnosti.
„Što je ovo?“ upitao je. Tišina. “Moj Merlot”, odgovorio je spokojno “Merlot iz 1998., poslužen nakon 15 godina.”
“Kako vam uspijeva napraviti ovakvo vino?”
S blagim smiješkom odgovorio je: “Oh…samo morate paziti da ne prijeđete 100 hektolitara po hektaru.”
“Sretan sam jer imam više vremena nego moj otac ili stric”
“Moj otac je bio već odrastao kad mu je otac umro; nije imao vremena za eksperimente. Moj stric Jacques upravljao je Rayasom samo četrnaest godina – nije mnogo. Ja sam već proveo više vremena vodeći imanje, slobodan raditi kako želim. Svaki dan svjestan sam sreće i privilegije koju imam“, zaključio je Emmanuel Reynaud na našem susretu 2019.
Preneseno iz: La Revue Du Vins De France / Denis Saverot
Foto: Roberto Petronio
