Vino na visokoj peti – EVA KRIŠTOF, enologinja

Mlada enologinja Eva Krištof (dipl. ing. agr. ) svoj je vinski put započela studiranjem na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, nastavila istraživati vinski svijet u Španjolskoj, Novom Zelandu i Kaliforniji, provela dvije intenzivne vinske godine na Hvaru koji smatra drugim domom, a sada je zakoračila u novi vinski izazov  – u Slavoniju.  Razgovarala sam s njom za redizajnirani časopis Vinum.in, a taj intervju prenosim i ovdje. Upoznajte Evu 🙂

  1. Prvi susret s vinom …

Vino sam kušala prvi put kada sam bila mala, jedne nedelje za obiteljskim ručkom.  Nikada mi nije bilo jasno zašto moji roditelji piju vino u nekakvim visokim, trbušastim čašama i uvijek sam im govorila da se prave važni, prizajem da mi je to tada strašno išlo na živce. Natjerali su me da se i ja pravim važna, pa sam kušala, ali mi nije bilo fino. Ali zato sam prošek obožavala, često sam ljeti na Hvaru, kao dijete dobila mali gutljaj nakon ručka.

  • Odluka o studiju …

Kada sam završila srednju školu htjela sam studirati farmaciju, učila sam, pripremala se, a kao opciju B sam prijavila prehrambeni, agronomiju (jer su se tražili isti predmeti) i ekonomiju. Na kraju sam prošla prag na ta druga tri fakulteta, ali na farmaciji nisam. Odlučila sam upisati agronomiju, jer mi je tadašnji dečko studirao isto, iako sam ga non stop zezala da studira „seljački“ fakultet… No nisam nikad požalila.

  • Vinski putevi svijetom …

Vinski putevi su počeli za vrijeme preddiplomskog studija hortikulture na Agronomskom fakultetu. Imala sam priliku otići na studentsku razmjenu preko Erasmus programa na sveučilište u Lleidi, u Španjolskoj. Ondje sam ustvari shvatila što točno studiram i zavoljela agronomiju. Pristup nastavi i studentima bio je potpuno drukčiji nego na fakultetu u Zagrebu tada, bilo je više praktične nastave u čemu sam uživala, ali nisam imala prilike dovršiti svoj projekt jer sam zadnjih mjesec dana provela u longeti i na fizikalnim terapijama  (ozlijedivši  rame jedno nestašno popodne… ). Na drugoj godini diplomskog studija vinarstva i vinogradarstva,  na 2. semestru sam se uputila s četvero prijatelja na Novi Zeland,  raditi u veliku vinariju Delegat Wine Estate, Oyster Bay koja je proizvodila 25 milijuna litara vina. Točno se sjećam prvog dana, imala sam dojam da smo došli u vinsku tvornicu, sve je bilo puno cijevi, velikih preša, tankova do 120 000 L. Ništa mi nije bilo jasno jer sam do tada vidjela samo male kućne podrume i male vinarije. Imala sam milijune pitanja u glavi. Uspješno je prošla ta berba 2013. i usudila bih se nazvati je „kvalitetnom i poučnom preradom na veliko“ sa svom potrebnom opremom. Tamo sam se zaljubila u … pogađate … sauvignon blanc!

  • Povratak doma …

Završila fakultet 2014. godine te se zaposlila u Ministarstvu poljoprivrede na stručnom usavršavanju gdje sam ostala malo dulje od godinu dana. Radila sam u sektoru prehrambene industrije, kasnije kao zamjena tajnice Kabineta ministra. Htjela sam se vratiti u industriju te sam  postala “lab intern”  preko University of Minessota, u Ravenswood vinariji, u Sonomi u Kaliforniji. Pružila mi se tada prigoda prerađivati zinfandel i mnoge druge sorte, a imala sam veliku čast upoznati Mikea Grgića u njegovoj vinariji u Napa Valleyu.

  • Vino je …

Vino je ljubav, živ organizam. Stil življenja, ili ga voliš ili ne voliš, to je umjetnost, kao i kuhanje, ples. Stvaranje. Treba ga poštovati i konzumirati pomalo, s guštom. Na početku svake berbe se našalim i kažem da dobijem djecu koju treba odnjegovati, odgojiti do željenog stupnja razvoja, putem se prilagoditi, riješiti i razumijeti sva njegova novonastala stanja. Upravo enolozi stvaraju smjer razvoja vina.

  • Osim vina volim  …

Volim ritam, glazbu i ples kojim sam se aktivno bavila od malih nogu pa sve do 2012.  Želim se vratiti plesu i odlučila sam od jeseni uzeti privatne satove kod Ilijane Lončar u Požegi. Dok plešem ne trebaju mi riječi, mogu se opustiti, izraziti koracima i pokretima usput i vježbam i jačam mišiće…  Prije sam vozila wakeboard, ali su mi doktori zabranili odrekla nakon ponovne ozljede ramena, a baš volim sportove na vodi i u moru i rolanje. Oduvijek sam bila vodozemac, kupam se i plivam od travnja do studenog. Prošle godine sam prvi put zaronila s bocama i podsjetilo me na ples, ali pod morem. Na Hvaru sam puno vremena provodila na moru i u prirodi,  šetajući raznim putevima uzduž otoka.  

 7.           Otok Hvar je za tebe …

Hvar je za mene više od otoka. Tu imaš sve što ti za sretan život treba.  Mjesto na kojem se osjećam sigurnom, zadovoljnom, sretnom, svojom, otok na koji ću se uvijek vraćati. Ovdje sam stekla neke divne prijatelje za cijeli život. Naučila puno toga drugoga o životu što mi gradska djeca nemamo priliku. Usudila bih se reći da mi je otok postao domom. „Moja“ uvala iz djetinjstva, u koju me roditelji dovode cijeli život,  zadnjih mi je dvije i pol godine odjednom doista postala domom jer sam prihvatila poslovnu ponudu i odlučila se preseliti na Hvar kako bih radila u vinariji Hvar Hills. Shvatila sam da je to jedinstvena prilika jer sam mogla biti prisutna i pratiti, gledati, shvatiti što se to događa cijelu godinu u vinogradu  (što do tada nisam imala priliku) i biti u podrumu, od početka prerade pa sve do buteljiranja i opet do dolaska novog grožda. U vinogradu nisam radila, ali sam često išla u polje pomagati prijateljima. Da bi taj izazov bio lakši imala sam pomoć dva vinara, Marija Plančića i Davora Mitrovića, s kojima sam krasno surađivala i provodila puno vremena iza vrata podruma.

8 . Hvarska vina …

S obzirom na poprilično veliki broj vinara različitih generacija na otoku, kvaliteta vina se s godinama znatno poboljšala, tehnologija je napredovala, imamo sve više mladih ljudi zaposlenih u vinarijama i mislim da upravo oni mogu promijeniti i unaprijediti kvalitetu vina, istodobno učiti od starijih kako se to nekada  radilo i  iz tog spoja izvući najbolje za sebe i za vino. Tako je bilo i sa mnom: istraživala sam stare i nove moderne tehnologije i pokušala ih spojiti na neki svoj način, da uspijem zadržati i tradiciju.  

Otok Hvar  prepun je različitih mikrolokacija pogodnih za uzgoj vinove loze, ali trsja tj. grožđa ima svake godine sve manje. Nitkov (više) ne želi ići raditi u polje, svi se bave turizmom, otkupljivači grožđe ne plaćaju na vrijeme pa se interes za samom proizvodnjom smanjuje. Vidjela sam puno zapuštenih vinograda, nažalost Hvarani u lozi ne vide više korist. U polje još ide najviše generacija mojega tate …   Mislim da će u skorijoj budućnosti biti nestašica grožđa na otoku sunca, na južnoj strani, što je velika šteta s obzirom na potencijal i povijest vinogradarenja na Hvaru.  Ipak,  pozitivno je što Hvarani njeguju autohtonone sorte i to im pruža mogućnost da pronađu mjesto na tržištu. Voljela bih da se bogdanuša uspije brendirati na tržištu i postati otočka sorta broj 1, kao što su Istrani uspjeli s malvazijom. Nažalost, 90 % ljudi niti ne zna što je bogdanuša, a kamoli da postoji i pjenušac od iste.

9.            Bogdanuša ili plavac mali?

Bogdanuša uvijek ljeti, a može i zimi kada malo ostari. Zbog svoje užitne kiseline isprepletene sa slanim aftertasteom mislim da je pun pogodak za tople i vruće ljetne dane.

Plavac mali obično pijem u večernjim satima, ili na druženju s prijateljima. Laganiji tip plavca mi paše uvijek, dok odležana vina nisu za svaki dan, niti za svaku prigodu. Također, više mi paše kada ga pijem na Hvaru nego drugdje, a i ovisi o tome tko ga je proizveo, kako je servirano, u kakvom se društvu pije. Plavac mali najviše  volim uz dobar krvavi biftek, zimi uz divljač ili ga popijem samo, uz komadić vrhunske čokolade.

10.          Žene vinarke na Hvaru …

Žene su u vinskom svijetu  sve vidljivije,  iako se vinarstvo još uvijek smatra muškim poslom. Drago mi je da se statistika mijenja  iz dana u dan. Smatram da su žene strpljivije od muškaraca i upravo one vina mogu učiniti senzualnim i toplim, jer je upravo vino najelegantniji tip alkoholnog pića.  U proizvodnji na otoku imam nekoliko kolegica, Jo Ahearne (Master of Wine) ima vlastitu vinariju u selu Vrisnik,  Marina Jakas koja se nakon završenog stručnog osposobljavanja zaposlila u proizvodnji vinarije Tomić, tu je Ivana Krstulović Carić koja je operativni mozak vinarije Carić te godinama uspješno vodi Udrugu Hvarskih vinara i organizira brojna vinska događanja na otoku;  Magdalena Plančić pomaže u prodaji vina vinarije Braće Plančić… nema nas puno, ali držimo se skupa, družimo se i pomognemo jedna drugoj kad zatreba.

11.      Danas i sutra.

Počela je berba. S nestrpljenjem očekujem preradu grožđa na novom radnom mjestu, u srcu Slavonije u vinariji Galić uz mentorstvo Slavena Jeličića. Veselim se berbi, nekim novim sortama, novim iskustvima. Planova za budućnost  za sada nema, velika promjena je (već) tu, pa shodno tome ćemo vidjeti u kojem smjeru će me život odvesti dalje.  A sada me odveo do korijena ( tata je iz Nove Gradiške, baka iz Slavonskog Kobaša. ) 

12.  Knjiga o vinu.

Upravo  čitam knjigu Postmodern winemaking od Clark Smitha koju mi je preporučio prijatelj i vinar  Krunoslav Sontacchi. 

13.          Vino i visoka peta

Kad si u visokim petama, količina vina u čaši mora biti manja od visine pete. 😉  

 Razgovarala Marija Vukelić , fotografije: Julio Frangen

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *