Boris Vuglec, zagorski vinar nije se previše odmarao tijekom corona-pauze. Iako restoran nije radio, povremeno su se obavljali manji popravci, uređivanje i  čišćenje,  a on je sam, malo-pomalo „iskopao“ dio podruma za pjenušce.  Uvijek pozitivan i nasmijan, prije  gotovo mjesec dana na pitanje o krizi odgovorio je vrlo pozitivno, a sve što je rekao pokazalo se i danas, da je bio u pravu, jer Vuglec breg lijepo radi, gosti dolaze i uživaju u zagorskim specijalitetima, vinima i –  zelenim bregima.

„Kriza? Nisam uopće razmišljao o tome hoće li ili neće biti krize nakon corone. Budući da imamo jedinstvenu priču, nemamo velike količine vina, 35-40 tisuća litara godišnje, veliki dio prodamo na našem Bregu, i nešto malo okolo. Mislim da nećemo imati velikih problema, Ako gledamo općenito krizu u vinarstvu ili vinogradarstvu, vjerojatno će biti manje potrošnje, manje kupaca i gostiju. Ali, ni dosada nije bilo lako vino prodati, u Hrvatsku dolazi dosta stranog (svakakvog vina), velik je uvoz i teško je (općenito) prodati hrvatsko vino.“

Na pitanje o mogućim vinskim zalihama kaže: „Ako ne prodamo pjenušce kao prijašnjih godina, dulje će odležavati i – bit će bolji!  Sada će neka vina možda više doći do izražaja nego prije, jer će pokazati potencijal!“

Ako bude manje gostiju, kako se pokriti? „Povećeti dodatno kvalitetu i cijene. Ljudi vole fine i ekskluzivne stvari, važno je gostu uvijek dati najbolje i onda cijena nije bitna. Mi imamo stalne goste koji znaju što mogu kod nas dobiti za svoj novac. Od npr. 1000 ljudi, dvoje će napisati da im je jako lijepo, ali da je skupo.  Dvoje od tisuću napiše da im možda nešto nije bilo u redu s hranom. Dogodi se, ali – to je mali postotak. Ne sviđa se svima sve. Nekima je raca presuha, a nekom premasna. To je invidualno.

Kako u berbu 2020., ako ostane puno vina iz 2019. u podrumu? „Nećemo imati velikih problema, vjerojatno ćemo manje otkupiti grožđa, preradit samo svoje i bit će malo manje količine. Nama, manjim vinarima neće biti problem, bit će problem za one koji imaju milijunske količine.  Sve ovisi i kako će nam krenuti turizam, neće biti baš puno entuzijazma, financijski će se paziti, štedjet će se. Iako Zagorje mnogi još gledaju malo potcjenjivački, kažu nam da su cijene previsoke za „jedno Zagorje“, mi imamo velikih potencijala i posebnih ponuda. Kad se usporedimo s nekim drugim npr. zagrebačkim restoranima, mi puno više nudimo: kod nas obitelji dođu na cijeli dan, dođu na ručak i ostanu poslije, djeca se igraju, koriste dječje igralište, odrasli prošeću po okolnim stazama, imaju ležaljke, mogu se odmarati – mi to dodatno ne naplaćujemo.  To mnogi restorani nemaju. Zato smo posebni i ljudi nas vole – i naši gosti nam se vraćaju.”