G

Jedan je od onih rijetkih istarskih terana koji godinama drži čvrsto svoje prijestolje među obožavateljima te sorte. Pratim ga dugo i potvrđujem iz prve ruke da je jedinstven. Prije dvadesetak godina, kada smo se prvi put sreli, nije ih bilo puno koji su imali točno začaran put, kao terani Coronice. Neki drugi, mladi naraštaji pošli su njegovim stopama, tradicijom koja daje čvrstoću i kvalitetu, ali ne drži (prejako) uzde, nego prihvaća i novo.

Sada ih je mnogo dobrih, što je potvrdilo kušanje naslijepo u Balama, u organizaciji Vinskih zvijezda. O tom će kušanju biti još riječi i pridruženih fotografija u jesenskom broju Vinskih zvijezda, a ja ću ga opisati riječju koja mu stoji u imenu – gran. Moreno Coronica zna zašto ga je tako nazvao. Da čitatelju bude jasnije, gran je skraćenica od talijanske riječi grande što prevedeno na hrvatski riječju velik. On nije samo velik, on je više od toga- veličanstven.

Ponovno me oduševio taj raspon aroma i njihova valovitost, od tercijarnih (koža, dim, čokolada, zemlja, šuma), koje se, čim boca dulje stoji otvorena, vraćaju u paletu voćnih prisjećanja na višnju, kupinu, pekmez od (domaćih) šljiva, pa naleti malo mirisa kakaa i čokolade, zamiriše na zrele borovnice, pa zagolica nos mirisom crne praline punjene malinom.

Foto: Marija Vukelić

Nevjerojatna je slojevitost i kompleksnost vina koje pruža stalno neke nove doživljaje. A okus? Mekano, sočno, slasno, trajno. Pritom pokazujući profinjenu svježinu (kiselost), tako tipičnu za teran i više prisutnu u mladosti. Teran je naprosto zavodnik u svakoj svojoj životnoj etapi, i kad je divlji i kad je zreo – dopustite mu da vas zavede!